Announcement

Collapse
No announcement yet.

Lista odigranih igara 2019.

Collapse
X
Collapse
Currently Active Users Viewing This Thread: 1 (0 members and 1 guests)
 
  • Filter
  • Time
  • Show
Clear All
new posts

  • Lista odigranih igara 2019.

    # svaki user rezervira po jedan post u temi i nadopunjuje listu pređenih igara.
    # komentirati liste možete u ovoj temi.
    # igre nemorate prijeć uzduž i poprijeko ili do kraja.
    # bitno je ostaviti kratki dojam u najviše dvije tri rečenice, te dat adekvatnu ocjenu.
    # slobodno možete uz svu svoju subjektivnost dozirat i malo objektivnosti u vašem ocjenjivanju pojedine igre.
    # bitno je označit platformu na kojoj igrate igre, kao što je također poželjno da označite što ste zadnje igrali.
    # budite kreativni.

    __________________________________________________


    The Last of Us - [95/100] - [18:25] - Joel i Ellie su jedna posebna priča. Joel ne priča o sebi, svojoj prošlosti, nema emocije, pun je cinizma i trudi se odbiti bilo kakvo emocionalno vezivanje zbog straha i traume koju je proživio na početku igre. Dan danas me fascinira koliko je savršeno priča prezentirana i koliko su njeni aspekti duboko ukorjenjeni u kompleksno razrađenu fabulu. Joel je takav kakav je, jer sigurno nebi preživio 20 godina u svim tim uvjetima da je malo popustio sa tog svog surovog puta. U drugom prelasku sam doživio emotivnije i dublje taj odnos koji iz nepovjerenja, arogantnosti i manjak empatije, postepeno napreduje i tu posebno mi se stvara povezivost s likovima. Na lijep, suptilan način igra u usputnim čavrljanjima između Joela i Ellie nam daje dubinu i stvara nevjerojatno "opipljivu" osobnost sa sjajno odrađenim dijalozima.

    DiRT Rally 2.0 - [85/100] - [12:10] - Dok je Dirt Rally 2.0 vrhunski odrađen po pitanju konzola i audiovizualne prezentacije, moram priznati da sam ostao razočaran količinom sadržaja u samoj igri. Po izlasku je u ponudi dostupno samo šest lokacija za rally. Situaciju malo ublažava osam lokacija s licencom za World Rallycross Championship, no zapravo me više svrbi jedna stvar. Doći će u DiRT Rally 2.0 tri dodatne lokacije, ali u sklopu „Deluxe Content“ dodatka koji košta 30 eura. Jedna od tih lokacija je i snježna Švedska, koja je realno trebala biti uključena u glavnu igru po cijeni od 60 eura. Kada pogledam kako igre poput Gran Turismo Sporta nude besplatna ažuriranja s hrpom automobila i staza, ovaj potez Codemastersa teško mi je opravdati. Ukratko, DiRT Rally 2.0 ima dobar start i dobre performanse, iako je ispod haube malo šupljikav. Odličan vozni model, prekrasnu prezentaciju i ugodne kontrole zasjenjuje tek nedovoljna količina sadržaja za igru koja košta 60 eura, odnosno traži 90 eura za količinu sadržaja koja bi bila optimalna. Kako god okrenete, DiRT Rally 2.0 u ponudi modernih rally igara trenutno nema poštenu konkurenciju.

    Horizon Zero Dawn Complete Edition - [95/100] - [54:33] - Igra bila dosta dosadnjikava u prvih desetak sati dok nisam pohvatao ozbiljnije questove, dobio bolje skillove. Jedini ozbiljni problem s igrom su mi bili dosadni side questovi koji nemaju veze s igrinom core pričom. Onog trenutka kad počnemo odmotaHZD je opće prihvaćena ekskluziva koje rijetko koga ostavila ravnodušnim, no činjenica jest da je igra poligon za hvatanje screenshota koji ostavljaju bez daha. Cauldronovi gdje su mašine napravljene su priča za sebe; jako kvalitetan kontrast svemu ostalom u igri. Sjećam se kao i kod prvog prelaska, da mi interes za igru skače za 100% gore čim upoznamo Sylensa. Inače jako volim tog glumca, ali tu je toliko savršeno pogođen u cast, da je to nevjerojatno. Savršen glas čovjek ima i kad ga čujem nekad random kroz focus baš mi izmami osmjeh na lice. Cijela priča oko njega i njegova uloga mi je baš jako dobra. Kako se priča odmotava, tako mi cijeli taj plot i sva pozadina sjeda na svoje mjesto.A igrinu Complete Edition verziju preporučam apsolutno svima; Frozen Wilds se mora odigrat.

    Metal Gear Solid V: Phantom Pain - [80/100] - [60:15] - Ground Zeroes je fenomenalna mala igretina koja me se dojmila uzduž i poprijeko i koliko god neznao o igri, loreu, likovima i settingu naslutila mi je da će Phantom Pain biti nešto nestvarno veliko i dobro! I onda sam odigrao cijelu igru kroz nekakvih 60 sati i shvatio i gađenje fanova i nevjericu svu kao i nelogičnosti koje su jako rijetke za bilo kakvu igru, a kamoli AAA naslov. Budući da sam stealth persona u gamingu po defaultu i obožavam ga, imam tu samo riječi hvale. Likovi su mi odlični, zanimljivi, dobra priča, vrhunski gameplay, atmosfera, grafički prikaz, voice overi koji su uz glazbenu podlogu fantastični i onda dođeš na rub stijene i stijena pukne. Neznam, kada sam više bio zbunjen, razočaran i imao gorak okus nakon toliko toga dobroga. Znam svima je jasno, da igra nije završena i da je sve oko toga već rečeno i raspravljeno. Samo mi nije jasno zašto staviš u igri zadnja misija i sve ostalo su bonusi i gluposti za usavršavanje i ganjanje platine ili 100% kompletiranosti. Do te zadnje misije igra mi je super, a da kasnije nisam ni znao što se dešava, a htio ignorirat internet i forumske rasprave oko igre, pa sam ganjao i te daljne misije i puknuo nakon 10-15 misija, shvativši da nešto ne valja proguglo sve i poludio šta sam uopće potrošio na takvo što desetak sati. Kiefer kao Snake odličan, likovi ostali također. Ima igra GRO pamtljivih trenutaka i zato ću možda još koji put i odigrati, no da je nedovršena, je i to debelo!

    Battlefield V - [70/100] - [11:52] - Jedine kampanje u Battlefield serijalu koje priznam su BF3 i Bad Company 2, sve ostalo je bućkuriš bezidejnosti, neispoliranosti, nezanimljivosti i bug fest. BFV donosi četiri priče ispričane na dramatični način i sve popračeno maltene blockbusterskim animacijama. Priče su genijalne, likovi su genijalni i puni osobnosti i karaktera, pa sam se čak i jako ugodno iznenadio da sam se s 3/4 priče vrlo brzo povezao, tj. s likovim iste. Tirailleur mi je ujedno i najlošija priča ove kampanje, makar same misije s našim Deme Cisseom izgledaju nevjerojatno dobro. Sljedeća koja me se najmanje dojmila uz ovu našeg Damea jest The Last Tiger koji je također oku predivna vizualna poslastica. Vrhunski potez je što su narativno igre na materinjim jezicima protagonista. Nordlys i Under No Flag su meni osobno jedne od upečatljivijih FPS ratnih misija koje sam imao priliku igrati i jako mi je drago zbog njih da sam igri što se kampanje tiče dao šansu.

    The Witcher - [73/100] - [46:34] - Ne sjećam se kada sam više prilika pružio nekoj igri nego li Witcheru; pardon The Witcheru. Teško je u 2019. godini se prisilit na igru koja gameplayom je toliko korozivna, zastarjela i nezgrapna kao The Witcher. Srećom igra ima toliko vrijednosti zbog kojih sam progutao svu zastarjelost, tromost i ružnoću gameplaya. Kamera me isto znala posebno izbaciti iz takta. No atmosfera je ta koja me nosila kroz cijelu igru da je ipak završim. U zadnjem pokušaju uspio sam odigrati preko 20 sati u tjedan dana da bih završio igru nakon 46 i pol sati. Ima dosta djelova, tj. lokacija gdje me malo igra smorila, al opet i s nekim lokacijama oduševila. Dobra mi je priča, likovi, dosta dobro je sve to razgranato i postavljeni su odlični temelji za serijal. Odlučio sam biti na strani Scoia'taela. Iz današnje perspektive dajem igri sedamdesettri, da sam je prešao u ono vrijeme prije 12 godina, sigurno bi bilo devedeset. No jako zastarjela igra gameplayom.

    Middle-earth: Shadow of Mordor - [85/100] - [28:14] - Mračna surova atmosfera Middle-eartha, fantastičan nemesis sustav i dobro dizajnirane side misije, kojih stvarno ima podosta. Počistio sam manje više oba dvije mape do temelja, tako da sam u cijelu igru utukao lijepih skoro 28 sati. Jedino što mi se nije dalo čistit do kraja igre jesu ove outcast rescue missions koje su stvarno sve na isti kalup gotovo i izgubio sam volju još kakvih sat vremena posvetiti tome. Zato sam sve ostale side misije pozavršavao i jako mi se sviđalo grindanje u ovoj igri, napucavanje skillova, kao i runesa. Lajkam jako i one artifakte te ithildinove. Borba je fantastična i pravi užitak je bio kombinirat sve poteze, skillove, sve mogućnosti regrutiranja itd. Stealth je isto full dobro odrađen i jako olakša neke situacije. Prešao sam i DLC kampanje Bright Lord i Lord of the Hunt. Odlične su mi bile i lajkam što su dosta drugačije od ostatka igre. Super su mi bile dionice s Caragorima i ono njihovo penjanje je također odlično napravljeno. Jako sam zadovoljan igrom i baš sam ju htio cijelu kompletirati. Možda jednom dovršim do 100% sa svim challengima, no sumnjam. Solidna priča, koja je na početku jako dobro počela, imali i zanimljiv razvoj i svidjelo mi se to na kraju kako se sve razvilo, ali zadnja boss borba me je full razočarala, jer je cijela igra u borbi fenomenalna i onda sam na kraju očekivao puno više i tu je malo gorak okus u ustima ostao.


    Days Gone- [92/100] - [67:13] - Likovi definitivno NOSE ovu igru. Prošlo je gotovo mjesec dana od moje platine i ja se još uvijek jako dobro sjećam svih likova, svi su mi se urezali u sjećanje i to je nešto što najviše opravdava hvalospijeve na tu temu. Nisu me se svi likovi dotakli, bilo je i onih koji su mi čak i smetali u cijeloj priči, tu mislim na vođe početna dva kampa kod kojih dobivamo misije i zadatke Ada Tucker i Mark Copeland oni su mi stvarno bili užasno loše karakterno napisani i stvarno nisam volio surađivat u igri s njima. Svi ostali su čista desetka. Jako puno slojeva imaju sporedni likovi i kod mnogih na prvu ne otkrijemo njihovo pravo lice. Po pitanju razrade priče od uvoda, zapleta pa sve do raspleta nema tu puno previše filozofije, Days Gone je odlično putovanje prekrasnim Orgenom koji je ispunjen sa jako puno dobrog sadržaja. Oduševljen sam gameplayom u svim smjerovima. Od kretanja lika, stealth dionica koje su stvarno jako dobro napravljene, čišćenja kampova, borbe s hordama koje su fantastično iskustvo kada uđeš u ritam i skupiš malo iskustva. Ima tu jako puno segmenata u igri koji su u koheziji i koji su me držali prikovanim uz konzolu i monitor da cijelu igru prođem u jednom dahu. Filter igre s Ripperima mi je bio pun pogodak i mislim da me se tada igra i najviše dojmila, momenat kada sam stvarno nakon svega toga dobrog, stao i rekao WOW. Općenito fizika u igri je na jednoj visokoj zavidnoj skali, a tako je i s motorom. Drugačije ponašanje motora u odnosu na podlogu, vremenske uvjete. Svaku sekundu provedenu na motoru u igri sam uživao i ova igra je pravi primjer kako se to radi. Poveži sve važne igrine elemente koji prodaju igru u jednu cijelinu. Za to i priču Deacon Lee St. Johna moj duboki naklon, aplaus i zadovoljstvo.

    Gears of War 4- [90/100] - [10:15] - Wow! Malo sam pod dojmom! Drugi put ove godine me igra totalno iznenadila, ali totalno. Prvo mi je Days Gone zaljepio šamarčinu, nakon što sam ga smatrao osrednjom igrom, a onda su mi to isto ponovili i četvrti Gearsi. Jedinicu sam krenuo igrat prije deset godina valjda na PC-u i nije me primila nakon nekakvih dva sata i onda sam odustao od serijala, čak sam ga i hejtao malo. Ova četvorka ima takvu dušu, sjajne gameplay elemente i na kraju krajeva super likove i dobru priču. Napucavanje i hit detekcija iako je sočna i jako dobra, još joj malo fali da to bude vrhunsko onako mesnato uvjerljivo. Nikad nisam vidio igru koja ima toliku količinu set piecova i koji su tako dobro izvedeni. Općenito bih jako pohvalio težinu likova, vibracije odnosno povratne informacije u kontroler; bilo prilikom pucanja, bilo prilikom podrhtavanja tla, uragana i sličnih stvari kojima igra odiše. Mehanika kretanja i covera je super izvedena, kao što rekoh osjeti se uvijek težina lika i sve je tako fino zaokruženo. Level design mi je svakim levelom bio impresivan i zanimljiv i uz kul likove te zanimljivu priču koja je zapravo vrlo jednostavna, igra me cijelo vrijeme vukla napred. Igra me u drugom ACT-u kupila, da bih pred kraj četvrtog ACT-a već bio totalno u GOW điru. Trajnost igre mi je taman, makar nebi se bunio ni da je koji chapter kraće trajala, čisto jer mi je bilo par chaptera koji su mi bili meh ili čisto da se igra produlji. Al definitivno je pamtljiva što je najvažnije što dosta govori o njoj.

    Metro Exodus- [100/100] - [40:05] - Obožavam METRO igre i poslje zadnje sam mislio da jako teško mogu nadmašiti Last Light, no ispada da je Exodus sa pritupom ka polu open world igri riskantan, ali jako hrabar potez. I dalje mi ne odgovara što nam developer servira da smo mi Artyom i da zato nemamo glas dok igramo. Puno ljepše i imerzivnije je kada čujemo lika s kojim upravljamo. Čak u DLC-u ove igre naš protagonist priča. Uz neke sitne tehničke probleme jako malo stvari u ovoj igri bi stavio pod minus. Danas sam drugi put prešao igru, što nije bilo u planu, no s XBOX Game Pass-om sam dobio patchiranu igru; jer je prije ažuriranja igra s zvučne strane bila popriličan drlog. Šta reć za ovo putovanje u Exodusu? Nikad nijedan FPS nije na ovaj način pristupio priči kretanju kroz lokacije. Kao što spomenuh, poprilično rizična odluka, no očito su bili sigurni u sebe i da će to proći dosta dobro kod fanova. To korištenje svega i svačega u toku gameplaya ma savršenstvo. U drugom igranju mi je još bolje sjela igra; čak sam i nešto duže igrao u drugom prelasku. 40 sati mi je trebalo za drugi prijelaz, jer sam još više istraživao nego li prvi put. Čak i neke misije prešao na totalno drugačiji način, što mi je fenomenalno iskustvo. Igra ima toliko lokacija koje su sa jako velikom pažnjom i strašću dizajnirane. A zadnja dionica igre je remek djelo igraće industrije. Kada developer odluči priuštit igraču kraj, odnosno setting igre kakav do tada nije viđen u serijalu. Po mome skromnom mišljenju ovo je najbolji FPS koji sam ikada igrao, a subjektivno čista devetka rekao bih. Iako joj dajem maksimalnu ocjenu, jer je to jebeni METRO EXODUS, da su bar imali resursa da plate bolje glumce što se tiče voice overa.

    Uncharted: Lost Legacy- [88/100] - [12:15] - Veselio sam se povratku u Uncharted univerzum, no sa nikakvim hypom nisam krenuo u igru. Sasvim staloženo i bez očekivanja nekakvog. Jako volim likove i priču te način na koji je ispričana iz Uncharted serijala, a ove dvije protagonistice su lijep kontrast onim svim likovima koji su na strani dobra. Chloe Frazer i Nadine Ross se odlično nadopunjuju kako u animacijama, tako i u gameplayu. Uživao sam u njihovim anegdotama u Lost Legacyu. Igra je prepuna prekrasnih jaw-dropping momenata gdje igra stvarno briljira art direkcijom i level designom. Priča je odlična, kao i antagonist. Makar sam želio malo više interakcije s njime, odnosno da su mu više vremena posvetili. Kako sam ganjao sve zlatnike, ima par mjesta di sam izgubio previše vremena, na neka mjesta se nisam ni mogao vratiti, pa ću sve zlatnike pokupiti u idućem prolasku. Par puta sam se u igri uhvatio "pa ovo je Tomb Raider" i zaista neke stvari u igri neodoljivo podsjećaju na TR setting. Da se mene pita, TR bi išao Naughty Dogu u ruke, bez ikakvog razmišljanja. S obzirom da je ovo nekad trebao biti DLC za U4; a ispao sasvim standalone naslov, ugodno sam se iznenadio s 12 sati u ovoj igri. Ukoliko je netko fan Uncharteda, a da ovo nije probao - ovo je obavezno štivo.

    Borderlands 2 GOTY- [82/100] - [174:50] - Razvojni tim Gearbox je stvarno nadmašio prvi Borderlands u svim aspektama jedne igre. Prvo da napomenem da jako kasnim s ovim naslovom, doslovce jedno sedam godina, tj. barem da završim igru. Jer ju igram aktivno već jedno godinu i pol i rekao sam si da želim kompletirati igru i sve njene DLC-ove, za što mi je trebalo 174 sata. Priče u jedinici se ne sjećam baš više, no ovdje je kudikamo dorađenija i zanimljivija. Likovi i antagonist Handsome Jack stvarno kraju show. Humor u igri mi je brutalan. Gameplay je također puno napredovao od jedinice, nap00cavanje je odlično, ali u ova 174 sata je pomalo repetativno u solo igranju, pa je fokus igre daleko zanimljiviji u coop iskustvu - vjerojatno (nisam nikad igrao coop u Borderlands serijalu). No u ovakvom tipu igara osim odličnog napucavanje, uvijek me zadrži taj konstantni osjećaj napredovanja. Iako se jedinice slabo sjećam, opet sam se full razveselio na neka poznata lica koja su mi ipak ostala u sjećanju. Raznolikost dvojke i DLC-ova je igrin najveći forte i zato sam se zadržao u igri do samog njenog kraja. Oružja koja govore, znala su me nasmijat do suza. Često me u igri znalo naživcirati putovanje, jer je sustav travel stanica pomalo nelogičan i pogrešno postavljen da se bolje izrazim. Nekad sam stvarno trebao potrošiti i do 5-10 minuta hodanja do nekek lokacije. Sviđa mi se definitivno što je igra dosta teža od predhodnika.

    Mafia III- [70/100] - [27:00] - Nakon 27 sati provedenih u igri, po završetku, ali i tokom cijelog igranja, bio sam tolko negativno razjaren, što ovo nije Rockstarova igra, da bih se najrađe rasplakao. Ova igra u engine-u GTA V-ice bila bi BOMBA. Mafia III je igra koja kada joj posvetite dovoljno vremena, poželite joj oprostiti mane. New Orleans, odnosno New Bordeaux, iako nerijetko ima lijepe i zanimljive lokacije, prezentacijski je mogao i morao više. Smatram da bi Rockstar tu napravio daleko daleko bolji posao i što se tiče lokacijskog dizajna, tako i atmosferičnog te živog. Upravo ta živost mi je u igri očajna. Nije me briga apsolutno ni za jednog pješaka, s kojima ne postoji nikakva interakcija. Nikakvi random eventi u stilu GTA ili Red Dead Redemptiona. Pješaci su samo i jedino - nakupina pixela. Igra nema ono nešto što me natjera da samo hodam i promatram prekrasan krajolik kao u konkurentim igrama (AC serijal itd.). Igrin fokus i resursi developera kao da su išli samo u likove, priču i soundrack, što se vidi od prve minute provedene u igri do ove posljednje. Ta tri elementa ownaju život. Likovi su fantastični, iako za moj ukus, malo previše ima sporednih likova koji su vizualno slabo odrađeni te karakterno i kojih nema u niti jednoj animaciji i cut-sceni. Takvih likova ima u igri čini mi se pet-šest i komotno su mogli i bez njih. Cut scene i animacije su mogle biti puno puno bolje. Ubijalo mi je imerziju kada bi Lincoln imao drugačiju odjeću u igri, no u animaciji je uvijek bila ona defaultna; takve stvari mrzim. I sada dolazim do kraja svih utisaka za ovu igru, pa je mogu preporučiti zbog igrinih jakih aduta, a da li će te zažmiriti na neke lošije strane igre to je isključivo na vama. Da nisu pozitivno izražene prednosti igre pokopao bih ju, no ovako čvrsta sedmica što je zaista visoka ocjena za igru sa ovoliko problema, praznine ili nedostataka.

    Call of Duty: Modern Warfare- [92/100] - [10:30] - Audiovizualno igra je čudesna. Novi engine je bomba. Jako mi se svidjelo kako su odradili postojeće i nove likove. Predobro mi je bilo vidjet Farah i Hadir u ovoj igri, pravo su osvježenje u odnosu na US marince te SAS tim. Misije s njima su mi bile među dražima. Iako sve misije su mi bile odlične i zapravo stvarno nije bilo lošeg trenutka u cijeloj kampanji. Cpt. Price koji je lice serijala ovdje ima ponovno jako važnu ulogu u igri i tek što sam i ranije spomenuo s završnom animacijom dobijemo pun smisao cijele ove igre kao narativne priče. Još od prvog Modern Warfare-a mnogi ukljućujući mene smatraju onu misiju u Pripyatu kao najbolju COD misiju uopće, ali mislim da ju je Going Dark nadmašila (iako imam tehničku primjedbu na tu misiju - monolog npc-a je u toj misiji iritantno ponavljajuć). A misija čišćenja 4 story buildinga je priča za sebe. Smatram da bi samom tom misijom i ekvivalent misijama COD mogao napraviti zasebnu igru koja bi parirala Rainbow Six serijalu. Ma za kampanju nemam trunke primjedbe. Da je potrajala još koji sat ja bi bio najsretniji, no na realsitic težini 10 sati koliko mi je trebalo je taman. Iako mi sve u ovoj igri je top notch, jedna stvar se izdvaja od svega. Zvuk je najbolji što sam ga čuo u bilo kojoj igri; od fantastičnog voice overa svih likova, do pucnjava, zaglušivanja u borbama od bombi i projektila, pa sve do svih onih zvukova od otvaranja vrata, hodanja te interakcije s okolišem kako od vas, tako i od suboraca naših ili NCP-eva.

    Sniper Ghost Warrior Contracts- [77/100] - [40:12] - U trojci, priča je bila loša, no barem je bila prisutna koliko god antagonisti i protagonist bio dosadan i nezanimljiv. Ovdje imamo šest animacija, odnosno pet prije svake misije odnosno ugovora te jednu posljednju. Totalno sam razočaran kako su to izveli i misije se osim po lokacijama ništa ne izdvajaju jedna od druge. Gotovo svaka je identična i da nema prve dvije lokacije, koje su ujedno i najbolje lokacije u igri, igru bi definitivno pokopao bez obzira na fenomenalno snajpanje. Mehanika snajpanja je vrhunski napravljena, zvuk snajpera rekao bih nikada bolji, pogotovo kad okinete headshoot; do kraja igre sam se toliko ispraksirao da sam znao imat po 5-10 meta pogođenih bez grešaka iako se radilo o 300+ metara daljini između mene i targeta. Drone je često zbugiran, kao i sama igra koja povremeno pati od nekih debilana, kada tagiranje uopće ne radi. Sumnjam da će ikad ovaj serijal uspijet ugurat se nekako u AAA vode, no koliko god da su s ovom igru u odnosu na posljednju i čitav serijal napravili korak naprijed, na kraju je sve rezultitralo s dva-tri koraka unazad. Šteta, jer potencijala ima. Posljednje dvije igre zasigurno su po meni najbolje snajperske igre (iako volim ELITE serijal, ovaj mi je draži). Igra zaslužuje sedmicu i ni decimalu više, jer ima puno previše propusta, neinteresantnu i nepostojeću priču, nikakvog dodira kroz neke animacije s antagonistima (animacije u igri ne postoje). Trojka mi je definitivno bolja igra, no neki elementi ove igre će me definitivno natjerat da joj dam još puno vremena, kao i ponovne prelaske. Sve u svemu nakon 40 uloženih sati, trenutno se malo rastajem s igrom, no vratiti ću joj se. Prva dva levela su TOP NOTCH, pogotovo prvi koji je atmosferom, level designom te bojama i vremenskim uvjetima, jedan od najljepših levela ikad u FPS igrama. Dajte igri šansu ako volite snajpanje, jer nap00cavanje je vrhunsko. Debilna mi je također odluka bila da jurišne puške nemaju prigušivače, dok naš turett ima mogućnost stavljanja prigušivača. Sa sljedećom igrom želim bolje likove, boljeg našeg glavnog lika, bolji voice over i bolju priču, za ostalo se ne bojim da će biti vrhunski odrađeno.

    FIFA 20- [65/100] - [55:20] - Meni osobno najlošija FIFA od kada igram serijal. Voltu još nisam probao, pretežito igram karijeru samo. Nula posto inovacija, napredka. Grafički ne samo da igra stagnira, nego je FIFA 19 imala čišći i oštriji prikaz, kao i bolju paletu boja. To mi je bio popriličan šok kada sam je uzeo, pa sam se morao puno igrati u Nvidia Control Panelu kako bi "poboljšao" prikaz u igri. Ogromna količina propusta, količina bugova, kao i nula napredka u igrinom modu karijere samo je top ledenog brijega koji će me ubuduće malo trgnuti da li da uzmem igru prije nego bude na nekom brutalnom popustu. Desetak puta sam počeo karijeru i desetak puta bih odustao od istoga, dok nisam se koliko toliko zadovoljio s Bundesligom, Bayernom i njemačkim komentatorima. Igra u nijednom polju nije napredovala i kao takva vjerojatno mi je među najvećim razočarenjima u zadnjih par godina.

    NBA 2K20 - [95/100] - [190:30] - Iako službena recenzija kaže ocjenu 80, uložio sam puno više sati u igru, nego kada sam pisao recenziju i ništa se u mojem dojmu nije tehnički promjenilo, osim da mi subjektivno igra puno više paše nego što to smijem napisat u službenoj recenziji. Najmesnatija košarkaška simulacija dosada, koja djeluje dosta realnije i prirodnije. Igra i serijal koji definitivno iz godine u godinu najviše igram od svih igara koje posjedujem. Za mene ne postoji ništa ni blizu što se sportskih igara. FIFA da usvoji temelje koje je NBA 2K serijal davno napravio bila bi deset puta bolja igra nego što to zaista jest. Alat za izradu lika kudikamo je detaljniji i precizniji jer u startu birate kakvog lika želite kontrolirati. Prošle iteracije NBA 2K igara nudile su samo izbor pozicije i to je bilo to. MyPlayer Builder na početku vaše NBA priče nudi potpunu kontrolu u odabiru koje će nam biti prednosti, a koje mane i sve je to povezano s vještinama i mogućnostima. S tako jakim alatom sada imamo veću šansu profilirati se poput nekih košarkaških legendi koje su specifične po svojim vještinama. Naime, kad kreirate svog lika unaprijed možete vidjeti maksimalni potencijal po svim atributima koji su vezani kako za uspješnost šuteva, kontrolu lopte, ofenzivnog i defanzivnog djela igre tako i fizikalne atribute poput brzine, snage i izdržljivosti. Na kraju vam igra pokaže na koja tri legendarna košarkaša najviše podsjećate s onim što ste složili. NBA 2K20 u biti i jest jedno veliko, izglađeno ažuriranje. Nije to revolucionarno izdanje, ali je ima svojih pomaka te je u većini segmenata nadogradnja iskustva koje je u srži bilo dobro i prošle godine. Naravno, ima i pomaka na gore jer su tumori mikrotransakcija i dalje su prisutni u određenim dijelovima igre te su metastazirali u kockarske mini-igre koje jesu za osudu. No, ne može se reći da NBA 2K20 nema ništa novo. Tu je potpuno nova priča, a po prvi put u serijalu i WNBA liga. Vjerujem da je i sam MyCareer mod dovoljan razlog za igranje NBA 2K20, ali isto tako razumijem ako nekoga ne zanima WNBA pa mu to nije relevantan novitet.

    A Way Out- [65/100] - [7:30] - Iskreno, sve je za zaborav osim par zanimljivih trenutaka gdje igra malo bljesne i sveukupnog dojma oko priče. Osim toga igra je stvarno mogla biti pravi mali dragulj, no ovako ispada totalno osrednja indie igra s puno potencijala. Najviše sam potencijala vidio u onim potjerama i kada igra u jednom trenutku zabriljira u 2D-u koji je po meni totalno neiskorišten nažalost. Tehnički, gameplayom i vizualima igra je zapela u prošlom desetljeću, a ne ovome. Iako na početku priča izgleda naivno, kako ide prema kraju i kako se klupko odmotava, bijeg iz zatvora je samo kulisa iza koje se skriva puno drugačija premisa. Ako bih je morao ocjeniti za 5.5 sati od šest koje sam proveo u igri, bila bi nategnutih 5/10, no kraj igre bitno popravlja nekakav sveukupni dojam, tako da igri dajem 6/10 - jednom probat i više nikad.


    ZADNJE PREĐENO: A Way Out
    TRENUTNO SE IGRA: Star Wars Battlefront II
    __________________________________________________ _______
    2011. | 2012. | 2013. | 2014. | 2015. | 2016. | 2017. | 2018.
    U naslovu igre je linku u kojem se nalazi konkretniji dojam od ovog sažetog.
    Last edited by Cole™; 02-01-2020, 10:03.

  • #2
    Svaka boja označava platformu na kojoj je igra igrana i završena. U popis ubacujem samo završene igre. PC, PS4, PS Vita, PS3, Nintendo Switch

    Assassin's Creed Origins (80/100) - tehnički jako dobra igra koja je napravila pomake od odnih koje su do tada bile prisutne u serijalu. Igra i svijet su ogromni, a DLCovi su po trajnosti i količini sadržaja možda i najisplativiji (value/money) na koje sam ikada naišao. Vrti se bez ikakvih tehničkih poteškoća. Stari egipat je zanimljiv više zbog svoje mitologije nego li samog krajolika i lokacije. Priča je nevezana za dosadašnje igre iz AC serijala te ima svojih čari i povijesnih ličnosti kao i drugi nastavci. Iako je svijet velik i otvoren, ima dosta praznih mjesta i sve je na istu foru. Nađi skriveno blago, sredi kamp, itd. Ono što igru ipak podiže su questovi kako main tako i side kojih ima tonu. Nisu nezanimljivi i likovi su solidno napravljeni u njima.

    Hitman
    TM (84/100) - konačno završio ovo čudo sa DLCom. Igra ima ogroman potencijal u svakom smislu i nudi nebrojen način za eliminaciju meta. Od zgodnih gadgeta pa do "nesreća", šuljanja i davljenja, bacanja s balkona, trovanja pića i hrane, itd. Isto tako svaki nivo je ogroman i igra ima jedan od najvećih replay value-a ikada. Svaki nivo, uz sve silne mogućnosti i odriješene ruke, nudi i konstruirane mini priče koje mogu pomoći u rješavanju meta. Sretan sam što sam konačno ovo čudo završio i sada se igra Hitman 2!

    Hitman 2
    TM (87/100) - Igra je praktički nastavak jedinice i povezane su iako se ne moraju igrati tim redosljedom i mogu se misije igrati kao contrakti koje odrađuješ. Velika zamjerka ovog puta nije u samom gameplayu i raznolikostima nego u animacijama... Praktički između misija, story related "animacije" nisu animirane. Stavili su statične slike i glasove... To me dosta zasmetalo jer smatram da ovakva igra zaslužuje puno više, a i ljudi koji su je kupili. Da nema toga bila bi ocijena i 90.

    Mutant Year Zero: Road to Eden (90/100) - Vrhunska taktička igra koja tjera na Stealth i šuljanje. Direktan pristup nije opcija, pogotovo protiv brojčano nadmoćnijeg neprijatelja. Skupljanje resursa, nadogradnje likova, oružja, različite mogućnosti i kombinacije armora i kaciga... Ma igra je zaista genijalna, a bome i priča je dosta intrigantna i stalno te tjera naprijed. Ovo je igra koja se mora probati, a ne opisati riječima. Svaki ljubitelj Xcom igara ili taktičkih igara na poteze - ovo je must have.

    Far Cry 5 (75/100) - Standardna Far Cry šablona koja me zadovoljila zbog novog settinga koji mi puno više odgovara od planina i otoka. Najbolji dio igre mi je coop. Isto tako dobra je stvar koju su (mislim) preuzeli od Ghost Recon: Wildlands-a je ta što se ne mora prelaziti dio po dio nego je mapa otvorena odmah i može se u svakom trenutku prebaciti s rješavanje jedne regije na drugu.
    Sve u svemu zanimljiva igra zbog gore navedenih stvari dok su sve ostale stvari već ranije viđene...

    The Walking dead: New Frontier (84/100) - Lijepo je vratiti se starim igrama koje nisam stigao tada dovršiti. Prva zanimljiva stvar je ta što više nisam imao kontrolu nad poznatim likovima, nego nad nekim ljudima s kojima se prvi puta u serijalu susrećemo. Dobra je fora pogledati drugim očima, iz druge perspektive kako takva globalna tragedija drugačije utječe na svakoga od nas. Topla preporuka fanovima serijala!



    Red dead redemption 2 (93/100) - Jedna od velikih igara koje su došle na ovu generaciju konzola. Ogroman otvoren, živi svijet koji je nepredvidiv, pun različitih iznenađenja, questova, zabave, ma jednostavno proživi svoju priču na divljem zapadu. Svaki lik ima "dušu", svoj put, svoju priču, svoje vlastito "ja". Od sitnica s lovom, craftanjem, brigom za konja, brigom za ljude oko sebe, živopisnim side questovima, ribolovom, praćenjem NPCeva, random događajima - ova igra je podigla standardne na novi nivo. Jedina zamjerka mi je jako spor uvod u samu priču i igru koja je sve do kraja 3. chaptera dosta spora, a kasnije mi izgleda i prebrza... Inače drugih zamjerki nemam.

    World of Final Fantasy (87/100) - igra koju svaki fan FF serijala treba odigrati. Tu su nam dobro poznati junaci iz skoro svih FF igara. Ne samo da se s njima susrećemo nego nam mogu pomoći i u borbi koja je, konačno, koncipirana na staromodan turn based način. Igra je smišljena baš za fanove serijala, no vjerujem da bi zainteresirala i mnogo širu publiku. Donekle jedan dio gameplay-a se svodi na skupljanje mirage-sa, koji su čudovišta tog svijeta (hajmo gledat po mehanici borbe i skupljanja - kao Pokemoni), može ih se više kombinirati kako bi se dobili bolji statusi, napadi, itd. Zaista genijalna igra!

    The Last of Us Reamstered (90/100) -Prešao igru već 5. ili 6. put. Nikako maknuti od sebe taj dojam vrhunske igre i novih iznenađenja svaki puta kada ju igram. Još uvijek nisam našao (u tolikom broju prelazaka) sve moguće privjeske, dokumente, itd. Namjerno ne želim gledati na internetu jer me igra oduševljava i svakim prolaskom, koliko god mi bio poznat svijet i raspored - otkrijem nešto novo. Priča je ono što je jako zanimljivo i što drži vodu u svemu ovome. Nadam se da će nam Part II doći uskoro jer je ovo, meni osobno, jedna od najboljih PS ekskluziva svih vremena.

    Shadow of the Tomb Raider (65/100) -E moja Lara... Umjesto da pokušavaš više biti Uncharted, volio bih da si završila u svom štihu... Solidna igra, solidna avantura no previše toga je nabacano nelogično kao i hrpa grobnica, kripti i drugih gluposti koje mi nisu ovaj puta najbolje legle... Previše zguranih stvari za pokupiti usput, a priča mi je u ovom nastavku najlošija i neuvjerljiva... Možda je i dobro što je serijal završio...

    The Impatient (VR ekskluziva) (72/100) -Igra mi je dobra isključivo zbog moje ljubavi prema Until Dawn igri koju sam platinirao. Imaptient je zapravo prequel Until Dawna koji je odrađen kao nekakav VR show jer realno za igru VR uopće nije niti potreban s obzirom na sam gameplay. Fora je ponovno proći kroz iste lokacije dok su bile u funkciji i izgledale normalno. Igra pokušava neku vrstu horrora nabaciti no naviše se baca na psihološku stranu straha, a ne na način nekog izbjegavanja i trčanja... Nije loše, no očekivao sam više, puno više.

    Days Gone (90/100) -Konačno dočekao igru po svojoj mjeri gdje su na vrhunski način spojili zombije i otvoreni svijet. Za mene nekako dobar upgrade mehanike od The Last of Us sa smanjenim udjelom osjećaja i načina pričanja priče. Jako zadovoljan, no tehnički problemi su ostavili traga... Vjerujem da će nam dpći i nastavak ili barem neki veći DLC za ovu prekrasnu igru!

    Kingdom Hearts 3 (82/100) -(Pre)Dugo očekivani nastavak serijala koji mi se odmah svidio jer kombinira meni najdraže FF likove s poznatim animiranim filmovima. Nažalost FF likova u ovom nastavku nema pa mi je to nekako i najevći minus oovg nastavka. Svijetovi više nisu reciklirani i konačno imamo nov materijal i svježinu u serijalu koji je već ionako postao špageti serijal. Sve u svemu jako dobro odrađeno, zabavno, puno raznolikosti između svjetova i načina igre među njima kao i izgleda likova.

    The Shapeshifting detective (68/100) -Isključivo narativna igra s unaprijed snimljenim pravim glumcima i scenarijima koji se odvijaju prema odlukama glavnog lika. Mana je ta što igra nije tehnički ispolirana i često puta samo zapne prilikom prebacivanja scena. Srećom tu se taman napravi i auto save no svaki puta je potrebno izići iz igre i ponovno ju pokrenuti.

    A Plague Tale of Inocence (88/100) -Konačno, ponovno, prkrasno indie iskustvo i igra za svaku preporuku. Toliko detalja u takvoj igri, toliko interakcije, osjećaja, zapleta... Prekrasno craftan svijet bez obzira na to koliko je mračan sam po sebi. Radnja zanimljiva i stalno tjera prema naprijed jer nije previše predvidiva, no nije niti začahurena. Ne želim previše o istoj da ne bih drugima pokvario igru - no ovo je svakako jedna od must try igara u ovoj godini!

    Batman: Enemy Within (75/100) -Nastavak TTG Batman serijala. Nekako mi se čini lakšim od prijašnjih TTG igara iako je puno lijepši i na novom unaprijeđenom engine-u. Igra ne kažnjava igrača ukoliko klikne krivi gumb nego daje igraču mogućnost pritiska prave kombinacije tipki sve do "isteka vremena" nakon čega je tek "kažnjen". To mi je jedini i veliki minus ovoj i njihovim novijim igrama.
    Priča kao priča - Batman kao Batman. Sve odluke se naravno vežu i za prijašnju igru koju preporučam odigrati ukoliko se odlučite za ovaj nastavak!

    State of mind (70/100) -Kraća avantura smještena u budućnosti i nama bliskom Berlinu. Glavni lik nam je imao nesreću, izgubio je sjećanje i sada pokušava posložiti sve kockice no na kraju nailazi na situaciju i problematiku koja nadilazi njega samog i njegove probleme. Jedinstveni art style, dobra priča. Za ostatak - odigrajte ovu igru!

    Yakuza 0 (75/100) -Ogromna, preogromna igra s najviše mini igara u sebi (od svih igara što sam igrao). Priča je jako zanimljiva no uz tolike sporedne misije i mini igre - može se strašno razvodniti. Realno najveća "mana" igre je njezina glomaznost. Sama priča je ogromna, a ovi sadržaji sa strane su također zanimljivi no samim time pati ili priča ili ovaj zabavni dio oko manjih gluposti. Pogotovo ako se uzme u obzir da bi za kompletnu priču trebao preći još 6 Yakuza igara.

    FIFA 20 (65/100) -Gameplay mi više odgovara nego li u prošlom nastavku. Veliki minus mi je gubitak nastavka Journey moda s Alex i Kim Hunter i uvođenje Volte umjesto istih. Smatram da je Volta mogla elegantno proći bez nekakvog Story moda, a story mod je trebao zadržati Huntera... Nažalost nakon više od 500 utakmica završio sam svoju avanturu zbog tehničkih poteškoća koje EA nije znao i mogao riješiti pa me uputio na PSN kojem nije preostalo ništa drugo osim da mi vrate novac...



    Uncharted: Golden Abbys (63/100) - Zaista zanimljiv pokušaj prebacivanja ovakve igre na Vitu. No nažalost naišao sam na puno mana i imam osjećaj da je igra napravljena kao neki demo što se sve s Vitom može... Od ciljanja putem touchpada, žiroskopa, ispisivanja po ekranu, itd. Priča mi je ovaj puta solidna, a gameplay je ostao isti i vjeran još od prvog Uncharteda. Sve u svemu solidna igra za zabavu no ništa više.

    Metal Gear Solid 2 HD (91/100)- Genijalna stara igra koje se ne mogu tek tako odreći. Više ne znam ni točan broj prelazaka ove igre (na svim platformama) osim da je dvoznamenkast. Genijalno određena igra koja ima svojimh (manjih) poteškoća na Viti zbog veličine ekrana. Genijalno iskustvo, genijalna priča. U tako staroj igri su definirani neki novi pojmovi poput zarobljavanja neprijatelja, interakcija s istima, uspravljivanje, ma pravi stealth žanr koji ću uvijek obožavati.

    Burly man at sea (75/100)- Fora igra u kojoj je bit skupiti različite priče kroz svoja putovanja morem. Igra se 12x ispočetka kako bi se saznali svi mogući završetci, odnosno sve moguće grane priče. Nema voice acting, samo lagana avantura s pomalo teksta i vesela družina s 3 poveća bradata mornara. Super igra za ponijeti sa sobom jer ne traje dugo i taman odgovara za taj format PS Vita konzole.

    Metal Gear Solid 3 HD (95/100)- Ovo je jedna od legendarnih igara i serijal koji me obilježio od kada sam upoznao MGS u 90-im godinama. Klasici koji su bili ispred svog vremena i koje danas s guštom igram i tek sada svhaćam koliko je to napredno bilo. O priči ne želim jer je ipak to komplicirani Kojima no sama igra, atmosfera. Svijet prije modernih gadget-a, radara, itd. Gdje svako odijelo i boja lica mogu značiti preživljavanje i stealth ili sigurno smrt i uzbunu... Igra gdje moraš paziti gdje staješ (zamke, zmije, otrovni pauci, pijavice, itd.), igra gdje moraš liječiti i pravilno tretirati rane od metka, opekotine, prijelome, ma ovo je sve!

    Drowning (51/100)- Jedva prolazna ocijena za walking simulator (inače obožavam taj tip igara). Da priča je zanimljiva no okoliš je užasan, ne interaktivan, priča je zanimljiva, ali jako loše ispričana. Sa slovima koja ostaju visjeti u zraku po putu... S nejasnim izborima što napraviti i gdje poći... Zanimljiva tema, dobra priča - jako loše odrađeno i to je zapravo najveća mana igre...



    Metal Gear Solid 4: Guns of the Patriots (93/100) - Konačno uspio odigrati igru do krjaa. Završio cijelu sagu, kompletirao sve. Čudesna igra, kao i obično, baš ono što sam očekivao od Kojime. Žao mi je što nije duža, no znam da mi slijedi još nekoliko prelazakla iste. Topla preporuka svim ljubiteljima MGS serijala koji ovu igru nisu nikada odigrali. Ona ipak daje neku završnu notu svemu!

    Red dead redemtion (81/100)
    - Za svoju "dob" vrhunski naslov, no moram priznati da je igra dobila puno veći smisao od kada sam završio RDR2. Bez njega ima jako malo o povijesti svega i karakterizaciji likova koja je o nekim vrlo bitnim likovima štura. Da ne znam povijest i nisam ju prošao - vjerojatno bih igri dao značajno nižu ocijenu. Sve u svemu lijepo iskustvo i preporuka svima koji žele nastaviti s RDR serijalom, a nisu odigrali ranije ovu igru!

    The book of unwritten tales 2 (68/100)
    - Zanimljiva igra, prepuna easter eggova iz različitih sfera "pop" kulture igara, filmova, serija, itd. Zadovoljan, no osjeti se taj zastarijeli štih iz doba Monkey Island serijala. Nekako mi nedostaje svježine u igri i mislim da bi mogla biti puno bolja da su je još mrvicu modernizirali. Da, dobar i zanimljiv naslov u svakom slučaju no deinitivno nije za svakoga nego više za obožavatelje starih avantura.


    Mario + Rabbids: Kingdome battle (75/100) - Vrlo zanimljiv koncept gdje spajamo klasičnog Maria s totalno ne klasičnim oblikom turn based borbe. Za svaku preporuku svim ljubiteljima tog žanra. Uz napomenu da sam mrvicu razočaran što se igra može završiti s početnim likovima bez većih probelma i izmjena u rosteru. Isto tako likovi se praktički "ponavljaju"
    odnosno neki imaju praktički isti set oružja uz malo drugačije specijalne sposobnosti.

    ZADNJE ZAVRŠENO: The book of unwritten tales 2
    TRENUTNO SE IGRA: Man of Medan, Asassin's creed: Odyssey, Metal Gear Solid HD collection, Mario Odyssey
    Last edited by Hrv4tin4; 01-12-2019, 07:01.

    Comment


    • #3
      Platforma: PC

      The Witcher 3: Wild Hunt (96/100)
      Igra koja vas lako uvuče u svoj svijet koji je ispunjen svakojakim zgodama i za koju ni zagriženi ljubitelji mp igara ne mogu reći da ih nije ostavila bez daha.
      Nakon mog prvog prelaska koji je bio prije cca 3 godine sam se odlučio na new game+ na death march težini (najveća moguća). U tom slučaju vam ostaje sva moguća oprema iz prijašnjeg prelaska.
      Predivno je dizajniran svijet. Okoliš, likovi, lišće koje leluja na vjetru. Atmosfera u igri je zapanjujuća. Kad prolazite kroz mjesta možete čuti razne uvrede. Također valja spomenuti muziku koja daje jednu dodatnu dozu opuštanja i ljuljuškanja. Muzika se izmjenjuje prema vašem položaju u igri.
      Ono što se prvo može primijetiti čim se ozbiljnije počne igrati jest količina sadržaja koja je prisutna. Prilikom pogleda na kartu možete vidjeti koliko je svijet zaista ogroman. Pored main questa su tu još side questovi, witcher contracti, zatim razne lokacije sa upitnicima gdje možete otkrivati izgubljena blaga, uništavati monster nestove i slično. Za razliku od drugih igara open world koncepta, ovdje side questove ne bi smjeli nikako propustiti. Ne radi se tu o fillerima tipa da idete od lokacije A do lokacije B i nešto prevozite-donosite. Side questovi su kvalitetno dizajnirani i možete naletiti na zanimljive priče koje vas svojom ludošču mogu čak pošteno nasmijati. Za mene su side questovi među najjačim adutima koje igra nudi.
      Bez obzira bili vi igrač koji se želite samo posvetiti main questu ili želite sve istražiti, oduzeti će vam poprilično puno vremena, odnosno sati igranja. Možda u nekim trenucima uspije izazvati i emociju na vašim licima, poneku suzu, ljutnju, smijeh ili plač radi neke olako donesene odluke. Vrijedi spomenuti da kako se igra bliži svoj kraju da odluke bivaju od presudne važnosti koje utječu na cijeli tijek radnje, mada zapravo kroz cijelu igru imate odluke koje utječu na svijet oko vas.
      Gameplay je sasvim uredno odrađen, ali nije na razini nekih drugih aspekata koji se nudi. Neprijatelji se mogu lako predvidjeti jer često imaju napade koje je lako pročitati. Nisu raznovrsni. Jedini kakav takav izazov mogu donijeti grupe neprijatelja koje vas okruže. Kontrole i načini istraživanja su dosta dobro odrađene. Napitci su od popriličnog značaja ako igrate na deatch march, a isto tako vrijedi pročitati bestionary i vidjeti kako se najbolje boriti protiv određenog čudovišta.
      Za mene je Witcher blizu onom savršenstvu koje je nepravedno uopće tražiti i pružio mi je hrpu nezaboravnog iskustva. Tražiti mane je kao tražiti dlaku u jajetu, ali ne mogu reći da ih nije bilo. Prvenstveno je loot sistem trebao biti bolje razrađen. Na svakom koraku možete skupiti mačeve, armor, hranu i druge potrepštine. Na taj način možete lako doći do novca. Isto tako imate situacije da kroz neki quest kao nagradu možete dobiti neki mač koji je u nekoj obitelji već 5 generacija. Vi ga pogledate, smjestite u inventory, nasmijete se i zaboravite ubrzo na njega. Time se posve gubi značaj takve nagrade. Ista stvar vrijedi i kad je u pitanju pregovaranje oko cijene za vaše witcher usluge. Možete skupiti toliko novca da vam bude zapravo svejedno koliko ćete novca dobiti. Tvrdokornim igračima bi još mogla zasmetati težina igre. Čak ni na najvećoj mogućoj težini ova igra nije zaista baš jako teška. Treba posvetiti vremena da se prouče neprijatelji i biti strpljiv, ali oni koji uživaju u dugotrajnom nerviranju i muke oko prolazaka određenih dionica, ovdje neće naći na zadovoljštinu.
      Witcher je štivo koje se ne bi smjelo propustiti jer vas može ugodno iznenaditi čak iako zapravo ne volite ovakav tip igara. Puno vremena je posvećeno na detalje i svatko može pronaći nešto u čemu će uživati.

      For Honor (72/100)
      Postoji trening, kampanje, multiplayer i još neke opcije, ali je očigledno da je ovo multiplayer igra. Single player je tu reda radi. Imaju 3 single player kampanje - knight, viking i samuraji. Odigrao sam samo knight pošto je ujedno knight moja odabrana frakcija. Priča, ako je se uopće može tako nazvati je bezlična. Kampanju ipak treba shvatiti kao samo svojevrsan dodatan trening za multiplayer.
      Borbe su veoma dobro prikazane i kad uhvatite ritam su poprilično zabavne. Kontrola ima dosta i treba vremena dok se sve mehanike pohvataju. Pravi tajming, što kada pritisnuti i slično. Ima sasvim dobar broj klasa i mapa. Također možete dodatno uređivati svog lika i njegove oznake. Multiplayer dobro funkcionira i lako sam ušao u duel s drugim igračem. S tehničke strane nije bilo nikakvih problema. Uredno sve radi, a nisam naišao niti na neke bugove.
      Ono što me razočaralo jest što ni u jednom trenutku nisam osjećao želju za dugotrajnim igranjem. Čak ni kad sam pohvatao malo fore se to nije dogodilo. Ovakav tip igre funkcionira za one koji traže borbu-makljažu. Koji se vole nadmudrivati s drugim igračima i koji će uživati u efektivno izvedenim potezima. Meni ipak fali nešto više da bi me zadržalo. Kvalitetnije izveden single player ili multiplayer koji bi se svodio i na prelazak određenih dionica.

      Just Cause 3 (70/100)
      Ono što se može primijetiti čim se krene igrati jest da ovdje nema neke prevelike priče, a to ni ne nastoji biti. Nema traženja neke dubokoumnosti, filozofije i da je pretvaranje nešto što nije. Bit je zabava i uništavanje-destrukcija svega što nam se nađe na putu. Priča je jako plitka. Ponekad se možete nasmijati nekim forama. Znate onaj osjećaj kad znate da je film trash, ali i dalje vam je super i zabavan. Takav osjećaj može ostaviti priča. Svijet je ogroman i velike kilometraže. Sve vam je na raspolaganju. Tijekom igre se steknu fast travel točke, a bavarium wingsuit (u sklopu DLCa i određene misije) vam omogućuju nesmetano putovanje. Bit igre je uništavati svega i svačega, zgrade, objekata, vozila.. Mogućnosti su skoro, pa neograničene. Objekti su označeni crvenom bojom, pa čim vidite da je nešto crvene boje znači da ga možete lako uništiti. Izbor vozila i oružja je jako zadovoljavajuć. Od bržih auta, sporijih, tenkova, kamiona, brodova, glisera, helikoptera. Kod oružja vrijedi ista stvar. Ponekad se stekne osjećaj kao da ste u nekom ludom akcijskom filmu.
      Nažalost ima i ponekih problema. Prvenstveno s učitavanjem igre. Praktički vas se forsira da cijelo vrijeme budete online radi leaderboardsa i čim izgubite internet konekciju vam krene izbacivati poruku. Srećom ovo se može riješiti sa blokiranjem igre u firewallu, ali prava je šteta da sama igra ne nudi opciju da konstantno igrate u offline modu i izbjegnete komplikacije. Zatim igra mi je nerijetko znala crashati i zamrznuti se. Trebalo mi je i malo vremena da se priviknem na model vožnje jer je nezgrapno određen. U određenim situacijama ćete morati voziti, ali većinu vremena ćete ipak koristiti wingsuit, graple hook i padobran.
      Vrijedi još spomenuti da je ovo tip igre koji je dobar u malim dozama. Ako se samo njoj posvetite ili je igrate na duže staze može doći do zasićenja. Priča je tu reda radi, a sve ostalo se svodi na isto. Uništavanje i oslobađanje određenih regija. Misije su poprilično kratke i nema ih puno, a to možete specijalno uočiti ako prvo krenete sa oslobađanjem teritorija, a kasnije se posvetite misijama. Tu su još raznorazni challengi, tipa prolaženje kroz neke krugove sa wingsuitom, trke autima-brodovima i slično. Također DLCovi donose određenu vrijednost, ali se ne razlikuje toliko puno u odnosu na glavni dio igre. Zaista je šteta što igra nije razrađenija i bolja. Više kvalitetnog i raznolikog sadržaja, a ni bolja priča ne bi škodila. Svijet je lijep i ogroman, ali ostaje žal za neiskorištenim potencijalom.

      Tales from the Borderlands (88/100)
      Vrijedi naglasiti da nisam u potpunosti upoznat sa Borderlands igrama, ali unatoč tome nisam imao problema sa prilagodbom. Čim sam krenuo igrati sam se osjećao ugodno. Prvenstveno radi načina na koji nam je cijeli svijet predočen. Polako nas se uvodi u sve. Priča je zanimljiva i kvalitetno odrađena. Krcato je smiješnih dijaloga koji su izvedeni na originalan način. Likovi su osebujni. Kontrole su iste kao kod nekih prijašnjih Telltale igara. No, velika novost je što se upravlja sa 2 lika. Odluke koje se donose se čini da i dalje nemaju prevelikog značaja, ali možda za nijansu više nego prije.
      Ima ukupno 5 epizoda, ali već sa prvom epizodom se vidi što nas otprilike čeka. Ono što valja spomenuti jest da igra od svog početka, pa do kraja drži svoju svježinu. U krucijalnim trenucima kad bi nas možda i mogla uhvatiti dosada se tada traži angažiranost tipa QTE kombinacije. Također je novost što postoji inventory koji praktički ničemu ne služi, a i skupljanje novca (loot) je uglavnom od kozmetičkog značaja.
      Kako napredujete dalje kroz igru se može ostvariti povezanost s glavnim likovima. Muzika kojom počinju epizode je ugodna i daje dodatan smisao team - buddy - bro feelingu. Općenito većinu vremena vlada pozitivan osjećaj unatoč nekim teškim situacijama. Nema tu patetike jer humor izvlači stvar. Bilo mi je krivo kad sam završio zadnju epizodu i želio sam još što nije baš često. Ovo mi spada među boljim Telltale igrama, a stvorio se čak dodatan interes za Borderlands svijet.

      Late Shift (80/100)
      Dalo bi se raspravljat koliko je ovo zapravo igra. Riječ je interaktivnom filmu gdje ste vi ti koji donosite odluke. Ako ste čuli za Bandersnatch onda ćete shvatiti o radi. S obzirom da volim filmove sam pretpostavio da bi mi se moglo svidjeti, ali me dio oko odlučivanja zabrinjavao.
      Igra je dovoljno zanimljiva da vas lako uvuče u svoj svijet. Nema pretjeranog kompliciranja i radnja se odvija brzo. Prilikom odluka se mora paziti da se na vrijeme pritisne željeni odabir jer vremena nema puno. Prilikom većine dijela igre ćete steći dojam da vaše odluke nisu od presudne važnosti što je zapravo i istina jer tek pri samom kraju su odluke od ključne važnosti. Postoji samo 1 pozitivan i ispravan završetak. S obzirom da ga nije lako postići iz prve ćete vjerojatno htjeti više puta odigrati. Igra ne traje dugo, mislim svega otprilike sat vremena. Problem je što ne postoji opcija da se neke scene preskoče. U redu bi bilo da tijekom prvog prelaska nema preskakanja, ali kod četvrtog ili petog prelaska to može postati naporno. Srećom da igra traje kratko, pa nije strašno.
      Gluma mi je u dosta situacija prozirna i nije dovoljno uvjerljiva. Osobito facijalne ekspresije. S obzirom da ovo ipak nije visokobudžetni film se može lagano zanemariti. Priča mi se svidjela iako nije nešto inovativna, a i drago mi je što nije bilo pretjerane drame. Nadam se da će u budućnosti biti više ovakvih igara jer postoji potencijal.

      Yakuza 0 (90/100)
      Ako očekujete igru kao GTA, Sleeping Dogs ili nešto slično ćete se zavarati. To ona nije! Nudi mješavinu više različitih igara i žanrova, ali na sebi svojstven način. Smještena je u mali svijet koji je nakrcan aktivnostima. U vrijeme kad se sve češće pojavljuju open-world igre je ovdje napravljen drugačiji scenarij, Mali svijet gdje možete propješačiti od lokacije do lokacije, ali se i dalje zabavljati. Nema vožnje autom ili drugim prijevoznim sredstvom. Jedino što možete jest uzeti taxi koji će vam ponuditi par određenih lokacija. Upravljate sa dvojicom likova i vodite ih kroz njihovu priču. Fokus je na borbi i izvođenju raznoraznih poteza da biste premlatili neprijatelje i iz njih izbili novac. Kasnije novac možete iskoristiti za nadogradnju dodatnih poteza ili za kupnju hrane, predmeta i drugih stvarčica koje bi vam mogle koristiti. No, to nije sve što se nudi.
      Priča je jako kvalitetno razrađena. Skoro kao da ste dio nekog filma. Možda u nekim trenutcima čak prorade emocije jer nije kliše i nije lako pogoditi slijed događanja. Humora također ne nedostaje, ali je sjajno balansiran. Nemate osjećaj da se s nekim stvarima pretjeruje. Ono što nekome može zasmetati jest voice acting jer nije svaki dijalog audio obrađen, pa igra obiluje sa puno teksta. Išlo se na uštedu, ali može smetati eventualno na početku dok se ne prilagodite. Grafika i izgled su sasvim korektno odrađeni, ali ne treba očekivati nešto revolucionarno jer fokus je na priči, sadržaju i aktivnostima. Uzevši u obzir priču i dodatne aktivnosti igranje vam može bez puno problema potrajati preko 50 sati.
      Pored glavne priče imate substories (side questovi). Kad naiđete na njih ih je šteta propustiti jer nisu tipa skupljanja nekih gluposti. Dapače, zanimljivi su. Ponekad su smiješni, ponekad tužni, a ponekad su referenca na svakodnevni život. Postoje još razne mini igre kao što su karaoke, ples u disku, kuglanje i mnoge druge. Dodatnim aktivnostima se ne morate zamarati jer nakon prelaska igre sve možete nastaviti kroz premium adventure. U njega možete učitati zadnji save file i nastaviti dalje sa svim što se propustili, kao što su substories, ali će vam ostati sve što ste do tog trenutka izvršili. Ako budete radili konstantno 1 aktivnost može doći do zamora i repetitivnosti. Samim tim smatram da je najbolje kombinirati sve pomalo, te se opustiti i uživati u svemu onome što igra nudi.

      Among the Sleep (80/100)
      Stavljeni ste u ulogu dvogodišnjeg djeteta i pužete, skupljate igračke, provodite vrijeme u dječjem krevetiću, koristite objekte oko sebe.. Zvuči dosadno? To je zapravo sami početak. Igra pored svega toga krije mračnu stranu. Noćne more u ulozi bebe. Svijet oko vas je velik i opasan, a vi ste mali i bespomoćni. Sama igra je poprilično kratka, ali ako ne idete na varijantu da što prije završite može sasvim ok potrajati.
      Atmosfera, muzika, okolina, sve je to savršeno pogođeno. U određenim trenutcima može čak izazvati neugodnost. Doduše, savjetujem vam da pripazite prilikom podešavanja svjetline jer ima dosta mračnih dionica i možete se zagubiti. Kontrole su jednostavno postavljene i lako ćete se priviknuti, ali nisu baš idealne odnosno interakcija s objektima zna biti problematična. Recimo kad idete pomjeriti stolicu ili otvoriti ormarić se može dogoditi da ne dobijete željeni efekat. Također mi se dogodilo da sam morao izaći iz igre, a da mi se dio koji sam prešao nije spremio iako je pisalo da jest spremljeno.
      Priča je jako dobro urađena i završetkom sam poprilično zadovoljan. Leveli su kreativno odrađeni i donose vid izazova u potrazi za rješenjem. Sve u svemu, inovativna igra koja pruža kratko, ali osvježavajuće iskustvo.

      S.T.A.L.K.E.R.: Shadow of Chernobyl (75/100)
      Za prvi prelazak sam saznao da je najbolje odigrati što više moguće vanilla verziju uz što manje modifikacija. Samim tim sam stavio osnovne modove za ispravak bugova i za poboljšanje grafike. Atmosfera jest turobna i vjerno predočava doživljaj, a i zvuk je uredno odrađen. Ono što me zasmetalo jest cijeli gameplay, a i sama srž igre. Nije mi sjelo koliko god da sam pokušavao. Neprijatelji su mi nezanimljivi, a napucavanje dosadno. Možda bi moj stav bio drugačiji da sam igru odigrao par godina ranije ili da sam stavio druge modove koji više toga popravljaju, ali sam htio da što vjernije bude originalu. Samim tim igru nisam završio, ali mogu razumijeti ljude koji su fanovi i koji dan danas vjerno igraju.

      Borderlands GOTY Enhanced (75/100)
      Pored Tales from the Borderlands ovo mi je zapravo bila prva igra u Borderlands svijetu. Nisam igrao običnu verziju, tako da se ne mogu previše osvrtati oko usporedbe.
      S obzirom da je riječ o 10 godina starog igri izgleda poprilično lijepo. Tijekom većine vremena nisam imao nikakvih tehničkih problema, ali sam primjerice kod Zombie DLCa svaki put kod pojave ptičurina imao osjetan pad FPSa. Potencijalno rješenje postoji, ali sam ga našao prekasno. Tijekom izlaska Enchanced verzije su se mnogi ljudi žalili na bugove/crashove, osobito tijekom co-op misija. Koliko sam vidio nešto je popravljeno, a nešto ne.
      Na početku me igra oduševila svojim humorom i zabavom. Zabavno mi je bilo napucavanje i istraživanje velikog svijeta. Svaki lik kojeg odaberete ima svoje specijalne mogućnosti koje u određenom trenutku može iskoristiti. Većinu vremena sam proveo igrajući sa Rolandom (soldier klasa). Kako sam upoznavao cijeli svijet, likove i neprijatelje mi je sve bilo novo, pa samim tim neistraženo i zanimljivo. Za priču sam stekao dojam da je tu tek toliko da se nalazi. Fokus je bio na napucavanju, gameplayu i lootu. No, kako sam se bližio kraju igre, a osobito kad sam počeo igrati DLCove me stigao zamor, a samim tim i dosada. Uzeo sam si vremena i igrao tijekom dužeg vremenskog razdoblja, ali što sam više provodio vremena mi je sve manje i manje bilo zanimljivo. Questova ima poprilično i nastojao sam ih većinu završiti.
      S obzirom da više cijenim kvalitetnu priču me igra nije kupila iako sam u početku zaista uživao. Imao sam namjeru se okušati i ići na drugi prelazak, te čak probati i co-op, ali nažalost, zainteresiranost je splasnula.


      Fahrenheit: Indigo Prophecy Remastered (82/100)
      Prema Fahrenheitu sam imao gamerski dug. Započeo sam igrati još prije 10ak godina, ali sam zapeo na nekom dijelu, pa odustao. Još tada mi je sve bilo jako zanimljivo i privlačno. Iako nisam opterećen grafikom, mišljenja sam da igra koji nosi
      Remastered naziv da je morala bolje izgledati! Očigledno je da su ispravili neke stvari, ali nije dovoljno vidljivo. Igrao sam s gamepadom i sve je uredno radilo, pa su taj dio očito odradili kako spada.
      Početak igre mi definitivno spada među najdraže početke. Interesantan, mračan, a ujedno čak i malo komičan. Na samom početku vas vuče da ju igrate i istražujete. Kontrole znaju biti nezgodne, ali srećom igrao sam s gamepadom, pa nisam to toliko osjetio. QTE sekvence nekome s vremenom postanu naporne, ali meni upravo čine igru boljom. Drže vas uključenim - na oprezu, da se ne opustite previše.
      Priča vas drži zagrijanim i vuče vas da nastavljate dalje i u niti jednom trenutku nisam osjetio dosadu. Doduše, kako se bližite kraju kvaliteta je malo opala, ali ništa strašno. Svidjelo mi se što priča ima više mogućih završetaka, ali problem je što se čini nedovršenom. Bonus dio kod glavnog menija mi je fora jer se mogu otključati razni artworksi, te video uradci kod kojih se može vidjeti kako je tekao razvoj igre.

      Metal Gear Solid V: The Phantom Pain (75/100)
      Velika open world igra sa jako puno mogućnosti. Misije su dosta dobro odrađene. Cut-scene su zanimljive za popratiti, filmski užitak pružaju. Priča je interesantna i čak ja, koji nisam odigrao preostale MGS igre sam se uspio uključiti. Misije su dobre sve dok ne stignete do dijela kad se počnu ponavljati. Shvaćam da se išlo na dodatni dojam i težinu, ali to mi je zasmetalo. Opcije i pristup odrađivanja misijama su raznovrsni. Može se ići full stealth, a može se misija preći i uz korištenja oružja. No, ipak se cilja na stealth, a i lakše i brže tako ide. Izbor oružja je zaista ogroman za ovakav tip igre. Od pištolja, pušaka, automatskog, oružja, granata, pa sve do dodataka za vašeg buddya, a i vas samih.
      Gameplay je jako dobro odrađen. Ide glatko i bez ikakvih bugova - tehničkih poteškoća i trzavica. Prisutni su također i side questovi koji idu tipa da morate spasiti (izvući) zatvorenika ili nekog korisnog operativca, pa do zadataka tipa da morate uništiti neprijateljska oklopno naoružanje (tenkove npr.) ili još očistiti neko područje od mina. Postoji i Mother Base (vaša utvrda recimo) koja zahtjeva nadogradnju, brigu i prikupljanje novih operativaca. Ima i online komponenta koja mi nije pretjerano zanimljiva bila. FOB misije koje se sastoje da se morate infilitrirati na Mother Base od drugih igrača.
      Vidi se da su uloženi veliki trud i ideje u MGS, ali sklepani kraj, a i cijeli open world stil mi nije u potpunosti legao. S vremenom mi je postalo zamorno, osobito ponavljanje i reciklaža. No, isto tako moram priznati da sam uživao. Osobito kad bih prešao misiju bez da bi se oglasio alarm ili da me netko od neprijatelja primijetio.

      Finding Paradise (85/100)
      Bogata je pričom koja vas lako uvuče u svoj svijet. Grafika je ovdje nešto što treba zanemariti, a također nema ni izazovan gameplay. No, ako joj pružite šansu će vas osvojiti svojom dirljivom pričom. Vrti se oko dvoje doktora koji čovjeku na samrti idu ispuniti posljednju želju. Njih dvoje rade za Sigmund Corp. , kompaniju koja ljudima ispunjava posljednje želje. Iako možda zvuči sumorno i tužno, Finding Paradise to nije. Sadrži humor, akciju, ali se ipak bazira na emociji jer se prolazi kroz sve faze života. Soundtrack je jako upečatljiv i sigurno će vam ostati u uhu čak i nakon što pređete igru. Iako su kontrole vrlo jednostavne, sve ima svoju glavu i rep, te će vas držati aktivnim od početka do kraja.

      Prey - 2017. (83/100)
      Ima jako zanimljiv koncept i detaljan svijet. Na svakom koraku se može naići na sitne detalje koji doprinose igri. Osobito jer postoji interakcija s objektima. Svidio mi se ugođaj koji nudi. Prikaz svijeta je lijep i u jednom mjeri me podsjeća na kombinaciju Bioshocka i Dishonoreda. Nažalost grafički je sasvim pristojno i od igre izašle 2017. bi se ipak očekivalo bolje. Cijeli taj svijet vrijedi istraživati jer na svakom uglu nailazimo na emailove i audio zapise koji nam daju dodatan uvid na događanja koja su se zbila.
      Gameplay je izazovan i nudi nam više različitih pristupa. Možemo se fokusirati više na ljudske karakteristike pri upgradeu ili više koristiti alien. Priča je sasvim ok, ništa revolucionarno, ali dovoljno zanimljiva da vas gura naprijed. Ima više različitih tipova neprijatelja koji zahtjevaju različiti način borbe. Na papiru to zvuči ok, ali me izgledom nisu posebno privukli. Doduše, moram pohvaliti da se neprijatelji mogu pojaviti na lokaciji koju smo već prethodno očistili. Samim tim se ne smijete previše jer ne znate što vas sve čeka. Sama atmosfera je mogla biti bolja, a ni veći fokus na muzici ne bi škodio. Različiti mogući putevi i pristupu igru će ljude željne istraživanja natjerati da što dulje igraju, a čak možda potaknu i na dodatan prelazak. Svidjela mi se doza misterije koja je vladala od početka do kraja i koja me gurala da zavirim u svaki kutak.

      Crash Bandicoot N.Sane Trilogy (85/100)
      Izgledom je to iznimno dobro i sve je vjerno prikazano kao što je još bilo na PS1, ali naravno uz mnogo ljepši prikaz i pažnju na detalje. Skoro sve je ostalo isto i oni koji su naučili smicalice i tehnike oko neprijatelja i prelaska će ih i ovdje moći koristiti. Apsolutno pruža jedno veliko zadovoljstvo se vratiti nazad i zaigrati u modernijem ruhu.
      Kontrole su malo nezgodno odrađene i treba se pazit na doziranje skoka. Osobito jer je čudno izvedeno na nekim dionicama, te se na nelogičan način gube životi. Tajming igra veliku ulogu i onima koji su se prilagodili novijim tipovima igara će trebat vremena da se prilagode. Neshvatljivo mi je da nema opcija za uključiti titlove. Čini se kao nešto neznatno jer je dijaloga zaista malo, ali je ipak trebalo biti tu. Učitavanja ima jako puno, pa čak i potpuni izlaz iz igre nije toliko jednostavan da možete izaći samo sa quit game nego vas prvo vrati u početni menu.
      Sadrži 3 igre. Prva igra je dosta jednostavna i nudi vam najjednostavnije opcije što se tiče kontrola, ali je ujedno i najteža, te pruža najveće izazove. Neki leveli su specijalna patnja. Iako su leveli kod sve 3 igre dosta kratki bi vam osobito ovdje mogli oduzet vremena jer ćete gubiti živote, a neke levele čak i ponavljati više puta. Oni iskusniji znaju da još postoji skupljanje gemova i relicsa što zahtjeva dodatnu požrtvovnost. Druge 2 igre su kreativnije i nude zanimljivije levele. Osobito bih istaknuo treći nastavak koji mi je ujedno i najdraži jer je prikazana najveća kreativnost kod levela, a dodatne opcije i kod kontrola koji pružaju veću dozu zabave.
      Koliko god sam uživao, a i dalje uživam u igranju, mislim da bi mi ukupni dojam ipak bio drugačiji da prvi put ovako nešto igram jer se osjeti da je bilo aktualno i hit u nekom drugom vremenu. Ovako su mi se vratila ugodna sjećanja, a ujedno sam uspio preći sve 3 igre što nekad davno ipak nisam uspio.

      Yakuza Kiwami (85/100)
      Ranije ove godine sam odigrao Yakuza 0, tako da su tamo dodatni dojmovi i opis. Radi se o nastavku 0, pa samim tim će biti dosta usporedbi. Odmah kad sam pokrenuo Kiwami sam doživio nostalgiju i topao osjećaj jer mi je sve djelovalo isto. Isto mjesto, isti način borbe, luda zabava i kvalitetna priča. Kako sam dublje zalazio sam ipak primijetio da sve nije u potpunosti isto.
      Priča je ponovno kvalitetno prikazana, filmsko iskustvo pruža. Voice acting kod glavne priče je dobro odrađen. Cut scene mi se čine za nijansu ipak kraće, a i cijela glavna priča je kraća nego je bila kod Yakuze 0. Fokus je samo na 1 liku, pa smo lišeni dodatnog mjesta, a i dodatne obrade lika, a i poteza koje je on pružao. Također je ovdje i sasvim drugo vrijeme događanja. Tako da imamo mobitel, ali su i neke stvari maknute. Nema npr. više plesa u disko klubu.
      Majima je u Kiwamiju praktički zamijenio Mr. Shakedowna. Iako na prvu se čini da je time bolji dojam, nažalost i on s vremenom može postati repetetivan. Poglavito zato jer je puno veći fokus na njemu. Potrebno se boriti protiv Majime da bi se otključalo dodatne poteze, pa smo time skoro, pa prisiljeni se boriti s njim. I sama borba može postati naporna, pa smatram da je najbolja kombinacija svega i svačega. Priča, borba, substories, mini igre. Postoji premium adventure koji nam nakon prelaska igre ponovno omogućava free roam da završavamo dodatne stvarčice, a i šetuckamo okolo. Bez obzira na to smatram da je puno bolje kombinirati sve tijekom prelaska glavne priče jer nudi se toliko puno stvari za raditi da može izazvati kontraefekat.
      Substories su ponovno raznovrsni i ludi, te ih se ne bi trebalo propustiti. Svidjelo mi se što neki od njih imaju poveznicu na prijašnji nastavak. Naravno, to ćete jedino otkriti ako ste prelazili substoriese kod prijašnjeg nastavka. Nažalost, dojam mi je ipak da su općenito svi substoriesi za nijansu manje ludi i zabavni.
      Gameplay je isti, grafika je ista, te nisam imao nikakvih problema sa izvođenjem. Iako mi je Yakuza pružila još jedno super iskustvo, dojam mi je ipak da je ukupno gledajući za nijansu slabija, ali isto tako oni koji su uživali ranije će opet uživati.

      Maize (65/100)
      Zanimljiv koncept. Počinje dosta mistično. Baci vas u svijet da ga istražujete. Radi se praktički o walking simulatoru sa zagonetkama. Samim tim su kontrole dosta jednostavne za pohvatati. Ima poneke tehničke poteškoće i s tehničke strane igra bi trebala bolje raditi. Priča i otkrivanje je privlačno, ali ujedno i suludo. Teško je naći neki pošteni smisao jer ima čudne i wtf trenutke. Također je prisutan i humor koji meni nikako nije odgovarao. Uvrede koje su također trebale biti dio humora mi isto uglavnom nisu odgovarale. Znalo mi je ponegdje biti i dosadno, ali dosta je kratka igra. Traje oko 3-4 sata, pa sam uspio sve popratiti i završiti do kraja.

      Emily is Away (73/100)
      Kratko, ali slatko iskustvo. Vratilo me u doba kad se masovno koristilo MSN i slične servise. Ovdje je riječ o AIMu i oko njega se igra vrti. Srednja škola, Windows XP, AIM tipkanje. Dosta jednostavan koncept, ali ujedno zanimljivo i do samog kraja sam imao fokus. Nisam baš zadovoljan o našoj mogućnosti odlučivanja koja nam je na raspolaganju. Traje cca sat vremena i besplatna je na Steamu, pa joj nemam što pretjerano zamjeriti.

      Spyro Reignited Trilogy (88/100)
      Veoma lijepo grafički predočeno. Šareno, slatko i zabavno. Vjerno originalnu uz proljepšavanje okoliša, a i likova. Kontrole su dosta dobro odrađene i nisam imao nikakvih problema, ali onima koji su naviknuti na noviji stil igara će možda trebati malo da se priviknu. Priča je jednostavna, ali opet sasvim uredna. Koncept igre je dovoljno zabavan iako na prvu ne zvuči atraktivno. Upravljamo ljubičastim zmajčekom koji skuplja dragulje i jaja, te se bori protiv raznoraznih neprijatelja. Vidi se da je uložena doza mašta u dizajn neprijatelja, a i svih likova na koje naletimo. Svijet je poprilično velik za ono doba. Sama igra nije teška. Osim ako baš želite skupiti doslovno sve.
      Prva Spyro igra je ujedno i najjednostavnija za igrati i upravljati, premda na određenim dionicama pruža određene izazove, osobito ako želite svaki kutak istražiti i sve osvojiti. Dok druge dvije Spyro igre dodavaju mini igre, osobito treća igra. Mini igre se sastoje od hokeja, skateboarda i drugih aktivnosti. Odvraćaju pažnju od standardnog igranja i koliko god u jednoj mjeri nude osvježenje, isto tako mogu biti i zamorne. Ono što mi se poprilično svidjelo jest što u trećem dijelu imamo nove likove s kojima možemo upravljati.
      Nažalost, postoje i tehničke poteškoće na koje možete naletiti. Primjerice tijekom igranja sam bio u situaciji da sam igrao offline, ali kad sam ponovno odlučio zaigrati online mi je stara spremljena igra učitana prije onoga što sam igrao offline. Na taj način sam izgubio pređeni dio tijekom offline igranja. Druge probleme nisam imao.
      Spyro je prava mala poslastica u kojoj mogu uživati stari igrači, ali koja će ujedno privući i one koji se nikad dosad nisu susreli.
      Last edited by Raskoljnikov; 31-12-2019, 11:07.

      Comment


      • #4
        Prilikom uređivanja posta sam dobio: "Maximum number of characters exceeded. It cannot be more than 30000 characters. The current number of characters is 31194". Kako ne želim kratiti i brisati prijašnje napisano ide novi post. Ionako je moj zadnji post, pa se odmah ispod nastavlja. Lekcija za sljedeću godinu - manje romana, a više igranja.


        Fifa 19 (75/100)
        Prvo da naglasim da već godinama nisam zaigrao Fifu/PES i upalio sam igru neopterećen prijašnjim iskustvima i sa očekivanjima koliko se zapravo sve promijenilo. Samim tim neću se baviti sitnim analizama i minimalnim razlikama jer definitivno nisam upućen u to.
        Čim sam pokrenuo sam bio očaran koliko ima pregršt opcija, a koliko je opet sve uredno organizirano i nije se problem ni snaći, a ni naviknuti se. Relativno brzo mi je trebalo da se uključim u igru i krenem igrati. Muzika koja se nudi dok listate menu mi nije dovoljno atraktivna. Čak bi se usudio reći da mi je nekad davno kod starih Fifa igara bila bolja i dan danas se sjećam nekih starih pjesama koje su mi se baš urezale. Možda sam očekivao mnogo oko mnogima nebitne stvari. Modovi za igranje su mi na prvu djelovali jako atraktivno i mislio sam da će mi pružiti brdo zabave. Journey mod je bio na prvu dosta zabavan, ali kako sam išao dalje mi je sve bilo na isti kalup, a i sama priča oko glavnog trojca mi je postala ok, ali ništa više. Slična stvar vrijedi i za modove kao što su career gdje se može voditi klub ili solo karijera vašeg, a i našeg igrača. Na prvu mi je zabavno, ali ubrzo mi postane dosadno. Istina je da imaju treninzi koji su ok, ali smatram da se moglo pokriti nečim dodatnim, nečim što bi me više privuklo. Doduše kad se pokreće utakmica, a osobito kad se pokreće liga prvaka je specijalan doživljaj koji je bio baš užitak.
        Sam gameplay mi je malo čudnjikav i spor jer sam navikao da je dosta brži, ali sam opet isto tako uočio da se dosta više oslanja na taktiku, protok lopte i kako je bitno zaista upravljati igračem i način na koji ćemo se postaviti. Također se može dosta podesiti i taktika i gdje će se koji igrač nalaziti. Osjeti se da je tijekom zadnjih par godina to dobro odrađeno jer je zadovoljstvo kad kvalitetna kreirana akcija rezultira golom ili kad se vaš igrač oslobodi i zabije prekrasan gol iz daljine.
        Iako sam ukupno proveo zanimljive trenutke, opet sam uočio da najveća snaga leži u Ultimate Teamu ili u igri sa drugim igračima što sam nekako i očekivao. Osobito u Ultimate Teamu se može provesti poprilično vremena slažući sve, uređivajući i donosi jedno ugodno zadovoljstvo. Šteta je što me druge stvari nisu dovoljno privukle, ali razumijem i vidim zašto veliki broj ljudi igra i uživa se natjecati.

        A Way Out (80/100)
        Zabavna co-op avantura koja se bazira na suradnji i zajedničkim prelaskom sa našim kompanjonom. To je ujedno i najjači segment igre i što me zapravo zainteresiralo da odigram. Pruža dobru dozu zabave, osobito u samom početku oko dijela u zatvoru. Taj mi se dio najviše svidio jer ima najmanje prisutnog materijala općenito u gamingu, pa smatram da je velika šteta što dio u zatvoru nije dulje potrajao. Ukupna priča je ok i dovoljno zanimljiva da je želite otkriti, ali opet isto tako smatram da je mogla biti bolje odrađena. Grafika je ok, ali nije na razini s drugim modernim igrama, a isto vrijedi i za napucavanje i za model vožnje.
        Suradnja s drugim igračem je krucijalna za prelazak, ali isto tako igrača nije moguće naći osim ako se dogovorite s nekim. Ne postoji matchmaking da na nekoga naletite koji je raspložen za igranje.
        Pozitivan dodatak su i mini igre tipa pikado, a i što tijekom igranja možete naletiti na druge ljude i poslušati što imaju za reći. Moglo je to sve ukupno biti puno bolje i kreativnije odrađeno, ali ne traje dugo, pa samim time nudi solidnu dozu zabave. Volio bih vidjeti više igara ovog tipa jer je A Way Out pokazao da to može biti jako dobro izvedeno, da samo 1 igrač može imati igru, a da dva igrača mogu igrati, ali je ujedno ostavio i dosta mjesta za napredak.
        Last edited by Raskoljnikov; 31-12-2019, 13:21.

        Comment


        • #5
          Assassin's Creed: Origins - [08/10] - [29:33] - Ajme kakva igretina. Neke regije na ogromnoj otvorenoj mapi nisam ni posjetio. Rijetko u kojoj igri se dogodilo da sam ovako imao osječaj da svijet nema kraja. Uživao sam u dizajnu i izgledu istoga. Grafički je igra prekrasna, sa bolesnim osvjetljenjem i sjenama. Jedna od najlijepših igara koje sam vidio, bok uz bok Andromedi i zadnjem TR. Sa negativne strane bih spomenuo borbu koja mi se čini kao downgrade u odnosu na neke od prošlih igara serijala, jer u svih ovih 30-ak sati nije mi "sjela" 100%. Završio sam priču i za sada sam gotov sa igrom, možda joj se vratim kasnije jer imam osječaj da nisam riješio ni 20% potencijalnog sadržaja. Mislim da mi zbog laganog zasićenja serijalom nema smisla sad prelazit na Odyssey. U svakom slučaju GG.

          Shadow of the Tomb Raider - [07/10] - [12:27] - Pretpostavljam da je ovo zadnja TR igra koju ćemo vidjeti u dogledno vrijeme, a s obzirom na viđeno možda je tako i najbolje. Nemojte me krivo shvatiti, igra je vrlo dobra, na razini prethodnika, ali daleko od toga da me je impresionirala kao što je to bio slučaj sa prvom igrom ove rebootane trilogije. Više ostavlja dojam nekakvog content packa za RotTR. Grafički i tehnički pomaci nisu toliko vidljivi da bi opravdali ovakav skok hardverske zahtjevnosti. Na temu grafike, ne sviđa mi se osvjetljenje koje stvara nekakvu ispranu, kasno popodnevnu atmosferu, kao pred zalazak sunca. Sa pozitivne strane, nema klasičnih QTE. Grafički impresivne i preizrežirane scene potjere i bježanja od opasnosti sada su više interaktivne, ali bih volio da mi ne uzmu kontrolu kamere u istima. Grobnicama su dali više pažnje, zagonetke su sada kompliciranije, sličnije onima iz starih igara. Rastegnute loading scene, ono kad se Lara provlači kroz vrata, pukotine i sl. su naporne za gledat svako malo, nemojte mi reći da se to nije dalo drugačije riješiti, igra čak nije ni open world kao npr. AC: Origins gdje se ne sjećam da sam vidio ikakav loading screen tijekom gameplaya.

          Tomb Raider - [08/10] - [13:47] - Nakon SotTR dobio sam je želju ponovno odigrat da vidim kako stoji u usporedbi. Ovo je bila i ostala moja najdraža igra u reboot trilogiji. Dao bih i veču ocjenu da nije nekih problema koji su mogli lako biti riješeni. Npr. nema opcije za isključivanje trešnje kamere za vrijeme kretanja kao ni opcije da tipke A i D rade samo strafe kretnje, a da pritom ne okreču kameru. Tu je i ponešto QTE bez kojih se moglo. Grafički se još uvijek dobro drži, pod uvjetom da ne gledate okolne planine na kojima se mjestimično nazire manjak detalja, ali nebitno, Lara i leveli izgledaju prekrasno. Level dizajn je najbolji u serijalu, lokacije su toliko pamtljive i privlačne da mi nije bio problem zadržati se malo duže i skupljati obilje collectiblesa. Uživao sam u izgledu raspadajuče arhitekture drevne civilizacije isprepletene sa djelovanjem modernog čovjeka nasukanog na otoku, prejeben setting koji priča priču sam za sebe. Priča je zanimljiva, nose je misterij i prije svega Larin karakterni razvoj kojega u nastavcima nema i u neku ruku ni ne može biti u ovolikoj mjeri iz očitih razloga. Sad sam skužio zašto mi je Lara bila čudna u SotTR, nešto su joj promjenili lice iz nekog razloga, zašto opet?

          Rise of the Tomb Raider - [08/10] - [17:12] - Nakon sve tri igre za redom teško smišljam što napisati. Ništa me ovdje nije iznenadilo ni posebno obradovalo, niti sam našao zamjerke vrijedne spomena. Misli koje mi dolaze su uglavnom usporedbe sa ostalim igrama reboot serijala. Setting mi se jako sviđa u ovom nastavku, puno više nego jednolična džungla u Shadowu, pogotovo onaj centralni dio sa ruševinama sovjetskog gulaga. Platformanje je bolje, dorađeno i unaprijeđeno u odnosu na original. Priča i negativci su ok, ali nisu baš na razini prethodnika. Nema QTE osim u melee borbi koja je izuzevši stealth najslabija karika ovih igara. I ovdje sam krenuo skupljati collectiblese ali mi je dopizdilo lagano pred kraj tako da sam ostao na nekih 84% završenosti.

          Transformers: War for Cybertron - [05/10] - [08:00] - Morao sam se prisiliti da je završim ovaj put jer zapravo želim igrati nastavak koji mi je ostao u lijepom sjećanju pa da imam više konteksta za usporedbu. Igra je na PC-u iz nekog razloga lockana na 30 FPS-a, srećom netko je napravio alat kojim se može staviti na željenu vrijednost. Kontrole su loše, čak i sa gamepadom za koji su napravljene, a to se posebno vidi u vožnji. Estetski dizajn mi je tako-tako, sve je nekakva neprepoznatljiva bljuzga modela i low-res tekstura. Volio bih da su više inspiracije uzeli iz originalnog crtića i zadržali jednostavniji dizajn cesta, zgrada te samih Transformera.

          Bulletstorm - [07/10] - [06:02] - I dalje jedna od mojih najdražih pucačina, iako pati od istih problema zbog kojih serem po drugim igrama. QTE, regenerirajuči health, bloodyscreen, nevidljivi zidovi na čudnim mjestima, nema skakanja u zrak ni leana - tipični konzolitis prošle generacije. Ovdje mogu svemu tome progledat kroz prste jer je igra kao cjelina prezabavna, a pošto nije naročito duga uvijek je riješim u dva tri sjedenja. Sama priča je kratka i jednostavna, ali je izdižu crno-humorne interakcije među likovima koje staju tek u rijetkim trenucima. Tu su i šale, podjebavanja te ekspozicijski dijalog kroz koji se uspostavlja pozadinska priča i svijet što me uvijek podsjeti na neofašističku vojnu vladu iz Starship Troopersa. Godinama sam čekao nastavak, mada ne vidim uopče kako bi to izveli a da nebude opet ista stvar. Trebali su jednostavno zaokružit priču do kraja i amen.

          Transformers: Fall of Cybertron - [06/10] - [06:03] - FoC pati od grafičke bljuzge kao i prethodnik što na mjestima rezultira stapanjem likova i neprijatelja sa pozadinom. Doduše situacija je ovdje bolja te su leveli prilično raznoliki i smisleniji. Igrivi likovi su dobili više pažnje, potrudili su se da svaki ima neki jedinstveni ability ili način gameplaya. Nema više biranja između tri transformera po levelu koji se igraju identično. Vožnja i dalje pati od užasnih kontrola zbog forsiranja korištenja miša za upravljanje, a i sama mehanika je loša. Napucavanje ima nešto bolji osječaj, ali opet je to prosjek. Dosta lošija igra nego je se sjećam, ali i dalje zabavna i završio sam je bez forsiranja.

          Phoenix Wright: Ace Attorney - [07/10] - [23:00] - Serijal savršen za emulaciju na touchscreenu, gumbi nisu potrebni i može se igrati jednom rukom dok pijete kavu. Večina ljudi će odmahnuti rukom na spomen suđenja i odvjetnika i gledat me kao da sam pao s Marsa, ali ova igra je više nego se čini na prvi pogled. Osim samih suđenja gameplay se sastoji i od raznih mehanika istrage, pregledavanja dokaza i ispitivanja svjedoka da bi se otkrilo tko laže i zašto. Epizode su zanimljive, pogotovo kada uspijete sami zaključit o čemu se radi i prije nego sama priča dođe do te točke. S druge strane, nekad je teško povezati određene dokaze i iskaze koje igra očekuje da povežete zbog čudne logike ili opskurnih, teško dokučivih veza među istima. Bez obzira na to, smatram da su priče kvalitetne i dobro napisane, ima tu materijala za kakav anime.

          Final Fantasy - [06/10] - [19:54] - Uvijek me zanimalo odakle je krenuo ovaj legendarni serijal i u vise navrata sam pokušavao igrat originalno NES izdanje koje ovako razmažen modernim gamingom nisam mogao probavit. Nedavno je najavljen remaster osmice i tada mi je palo na pamet da bi mogao postojati remaster i ove igre. Trazio sam i našao, igra je u paketu sa dvojkom izdana na prvom Playstationu sa lijepim audiovizualnim i mehaničkim poboljšanjima. Ovo je core JRPG sa svim pripadajućim proljevom, dosta teška igra, ali uz malo grinda ne preteška. Uživao sam sve do zadnjeg dungeona koji se sastoji od više katova ogromnih labirinata koji ajde sami po sebi i nebi bili problem, da nema jebenih random encountera na svakom trećem koraku. I svaki put horda jedno te istih neprijatelja u grupama od 3 do 9. Ajme kako me smorilo, a nisam smio ugasit igru jer nema mogućnosti sejvanja unutar dungeona. Random encounteri mi inače ne smetaju, kada su implementirani sa dozom zadrške kao npr. u sedmici, osmici i cijelom Pokemon serijalu. Zapravo, volim tu vrstu borbe. Ajde bar mogu reći da sam je prešao. Vjerojatno ću riješiti i dvojku nekog kasnijeg datuma.

          Phoenix Wright: Ace Attorney - Justice For All - [07/10] - [19:07] - Tko god je pisao zadnju epizodu, svaka mu čast. Kvalitetom debelo odskače od ostatka igre i držala me na rubu stolca cijelo vrijeme. Toliko čak da sam taj zadnji slučaj rješio u nekoliko dugih sjedenja. Sa tehničke i grafičke strane, igra je identična prethodniku zajedno sa istim problemima, ali možda u manjoj mjeri. Ili sam se možda navikao na igrin način razmišljanja pa me ne muči toliko. Inače, mislio sam čuvat ove igre za trenutke dosade na poslu, ali mislim da mi nema druge sada nego nastavit dalje sa serijalom.

          Phoenix Wright: Ace Attorney – Trials and Tribulations - [09/10] - [24:04] - “Ja nikad ne popijem više od sedamnaest šalica kave dok pišem osvrt na neku igru.”
          Najbolji dio ove igre je lik Godota. Možda najbolje napisan lik u cijeloj originalnoj trilogiji. U mom slučaju, svakako najmemorabilniji lik. Misteriozan i zanimljiv do samoga kraja kada se sve posloži i istina se otkrije. Iako se da i ranije naslutiti tko je i koji su mu motivi. Taj zadnji slučaj zaokružuje priču koja se pojavljuje u pozadini nekoliko epizoda kroz sve tri igre. Dvije epizode se odvijaju u prošlosti što mi se nije sviđalo jer sam smatrao da ne doprinose priči da bi se ispostavilo kako su itekako bitne kada se sve povezalo na kraju igre. Koja neočekivana poslastica od serijala.

          Apollo Justice: Ace Attorney - [08/10] - [21:10] - U ovu jednu igru su natrpali dovoljno preklapajučih priča za cijelu novu trilogiju. Nema ni jednog slučaja koji ne doprinosi nešto pozadinskoj priči, ali pred kraj malo postane čudno, kao da im je ponestalo vremena da sve povežu organski tako da ima smisla. Ali bez obzira na to, način koji su odabrali služi svrsi i više od jednom sam imao mind-blown trenutak. Novi likovi su zanimljivi i dobro odrađeni, ali sam se nadao da će se neki stari likovi pojaviti barem nakratko. Volio bih da igra ima malo više epiloga za što itekako ima materijala, a neke događaje koji se impliciraju u odjavnoj špici bih volio vidjet iz prve ruke. Također, nisam presretan kako su iskoristili Phoenixa Wrighta u ovoj priči. Ovo je zadnja core igra serijala na DS-u tako da sam za sada gotov sa mobilnom emulacijom, barem dok 3DS emulacija ne napreduje još malo ili si kupim novi mobitel.

          Pokemon X - [08/10] - [63:34] - Nemogu vjerovat da je prošlo šest godina od izlaska ove igre i da sam toliko čekao da je odigram. Sjećam se kad je izašla kao da je bilo jučer. Bila mi je posebno zanimljiva jer se radilo o velikom tehnološkom skoku nakon što je serijal prešao na 3DS za koji tada nisam imao novaca, a emulacija platforme ili nije postojala ili je bila u povojima. X mi je manje-više ispunila očekivanja, grafički pomak je itekako vidljiv. Gameplay je identičan sa nekim manjim quality-of-life poboljšanjima, ustaljeni dobro uhodani sistem koji funkcionira i dalje u novom ruhu. Da tu su sada Mega-evolucije da se malo začini, ali u samom story-modeu ne čine nikakvu revolucionalnu promjenu. Priča je ok, u standardnom Pokemon kalupu, ali negativci su mi užasno loši, prvenstveno zbog glupog motiva. Mislim ok, pisanje likova je pameću recipročno ciljanoj večinskoj publici ali opet, nije to tako teško da se nebi moglo bolje.

          The Elder Scrolls V: Skyrim - [09/10] - [428:42] - Za mene ultimativni sandbox, igram je više-manje bez prestanka otkad je izašla i nikad mi nije dosta. Kroz ovu godinu imao sam dvije ili tri veće runde svaki put sa novim likom i novim setom modova. Trenutni prolaz mi je survival tematike, prvi put da sam pokušao tako nešto. Osvježilo mi igru malo. Prolaz prije toga sam bio zli vampirski lord kosa crta mag. Uglavnom, samo mašta je granica i ne vjerujem da ću je skoro prestat igrat. Godinama čekam novu igru u serijalu čiji se datum izlaska baš i ne nazire, a s obzirom na poteze Bethesde u zadnje vrijeme baš i nemam nade da će igra biti na razini Skyrima. Najtužnija stvar u svemu tome je kaj nemaju konkurenciju, tj. nitko ni ne pokušava napravit ovakvu sandbox igru. Volio bih vidjet neki mod za Witchera u kojem mogu napravit svog lika i roleplayat lutajući ogromnim svijetom.

          Pokemon Black - [07/10] - [41:21] - Ovo sam igrao ranije ove godine, uglavnom na poslu dok je to još bilo moguće te sam stao na Victory Roadu. Ovaj prolaz sam igrao sa nekim samonametnutim pravilima. Znači, nakon svakog osvojenog bedža više nisam smio koristit iste pokemone, nego sam morao hvatat nove i to samo na trasama između ove i sljedeće dvorane. Mislio sam da će vjerojatno biti preteško igrati na taj način, ali pokazalo se iznenađujuće zanimljivim. Natjeralo me da koristim razne strategije i poteze koje bih inače ignorirao umjesto da sve riješavam sirovom snagom jedno te istih overlevelanih pokemona. Natjeralo me da koristim pokemone koje inače ne bih jer mi se ne sviđaju dizajnom, čime sam skužio koliko sam zapravo ograničavao samoga sebe u prošlim prolazima.


          TRENUTNO SE IGRA: --------


          2011. | 2012. | 2013. | 2014. | 2015. | 2016. | 2017. | 2018.
          Last edited by WEAPONX; 31-12-2019, 19:19.
          LISTA ODIGRANIH IGARA | Tell me is something eluding you, sunshine? Is this not what you expected to see?

          Comment


          • #6
            Za mene je ovo bila fina gejmerska godina, da ne kazem onako udarna, fino sam se izigrao nema sta, godinu zapoceo novim GoW-om a zavrsio je sa Witcherom 3.

            Inace evo sta sam sve odigrao :



            GoW

            GTA V

            Marvel's Spider-Man

            Uncharted : Lost Legacy

            Infamous Second Son

            Assassin's Creed : Unity

            Ratchet & Clank

            Gran Turismo : Sport

            Sky Force Anniversary

            Witcher 3

            Darksiders 3

            The Last of Us (remaster)

            Kingdom Hearts HD Kolekcija (dosao sam negde do pred kraj prvog dela ali nisam zavrsio igru)


            Takodje bilo je tu jos par igara koje sam samo probao a koje mi nisu legle pa sam ih batalio brzo , kao recimo Nioh, Watch Dogs 2, Mafiju 3 sam nabavio ali nisam maltene jos ni probao igru vec mi samo stoji tu.





            Comment

            Working...
            X