Announcement

Collapse
No announcement yet.

Lista odigranih igara 2020.

Collapse
This is a sticky topic.
X
X
Collapse
Currently Active Users Viewing This Thread: 1 (0 members and 1 guests)
 
  • Filter
  • Time
  • Show
Clear All
new posts

  • Lista odigranih igara 2020.

    # svaki user ima po jedan post u temi i nadopunjuje listu pređenih igara.
    # komentirati liste možete u ovoj temi.
    # igre nemorate prijeć uzduž i poprijeko ili do kraja.
    # bitno je ostaviti kratki dojam u najviše dvije tri rečenice, te dat adekvatnu ocjenu.
    # slobodno možete uz svu svoju subjektivnost dozirat i malo objektivnosti u vašem ocjenjivanju pojedine igre.
    # bitno je označit platformu na kojoj igrate igre, kao što je također poželjno da označite što ste zadnje igrali.
    # budite kreativni.

    Tom Clancy's: The Division [90/100] - [190:05] - Neznam ima nešto što pruža strašnu satisfakciju svaki put kad udjelim taj headshot kill. Napucavanje iako je često bullet sponge također pruža satisfakciju, no znam kako je ljudima koji to organski nemogu podnjeti. Briga developera za ovu igru je jedna od meni osobno najvećih poteza Ubisofta koji se s ovom igrom prema svojoj bazi fanova ponio s poštovanjem i uzajamnim respektiranjem. Puno sam lijepih trenutaka i večeri proveo na hladnim ulicama New Yorka kao i "smrdljivim" podzemnim tunelima i stanovima. Vizualnoj prezentaciji ću se valjda prestat čudit i hvalit ju kroz par desetljeća, jer Snowdrop engine je čudo! Loše strane? Pa ima ih puno. Već sam spomenuo kampanju, koja je u biti tutorijal za pravu stvar. Puno stvari je imalo ogroman potencijal no ostale su neiskorištene. Kao oni Echoi, to su mogli produbiti misijom, kada je već svaki echo tako intrigantan. Uz grafiku najviše me zadivio gameplay i mehanika pucanja, kretanja i općenito core mehanika je čudo. Za TPS sam vrh žanra. Penjanje, kretanje, hodanje, spuštanje i dizanje po špagama, cover sistem, uzimanje covera, ma sve mi je vrh i uvijek se rado zbog toga vratim u diviziju.

    Tom Clancy's Splinter Cell: Pandora Tomorrow [65/100] - [11:15] - Prošlo je jako mnogo godina od kada sam igrao ove ranije nastavke Splinter Cell frašize, a zadnje od prva četri nastavka sam igrao treći Chaos Theory pa čak mislim prije ovih svih lista koje sam započeo tamo prije deset godina. Tako da je sigurno prošlo od zadnjeg igranja oko 12 godina ovog nastavka (Pandora Tomorrowa). Kada su te igre bile aktualne svaku sam prešao najmanje pet šest puta, ako ne i više. Tada meni daleko najdraži serijal. No strašno je ostario. Još uvijek je zabavan i ta atmosfera iako je totalno cheesy, nekako mi je full draga. Priča je užasno naivna, plitka i neuvjerljiva kao i prezentacija iste i navodi me na razmišljanje, jesu li sve igre imale u ono prošlo vrijeme tako osrednje do loše prezenteriranu priču zbog limitiranosti tehnologije. Ti stari SC-ovi su mi u magli kao teže nešto igre, no nije tako. Više su tupe i spore, a pod tupe mislim definitivno na kriminalno tupu hit detekciju. Definitivno boljka prva dva SC-a u serijalu. Završio igru po koznakoji put, jer mi je uvijek bilo badass imat Lamberta u slušalicama. Ali da vrijeme je pojelo te igre i jako su ostarile.

    Observation [85/100] - [07:10] - Moram što više igrat ovakvih dragulja, na uštrb onih nekih AAA igara koje realno ne zaslužuju takvu pozornost, pa mi na ovakve igre jednostavno premalo vremena slobodnog zapadne. Osbervation sam prešao za sedam sati i ovo je bilo jedno nezaboravno i poprilično traumatično iskustvo. Iako ima horor elemente, jako dobro mi je pogođen balans svega u igri. U niti jednom trenu igra ne postane nešto zamorna ili dosadna. Storytelling u igri je izvrstan i priča je izvrsna i originalna te ju je gotovo nemoguće prepričat ikome ko nije igru igrao bez da sve bude major spojler. Atmosfera igre je vrhunska, vizualni prikaz je na razini, ali audio je apsofuckinglutno remek djelo. Voice overi rasturaju i tu nema jedne greškice, dok pozadinska glazba nosi igru atmosferom. Samovo komuniciranje s kockom mi se zauvijek urezalo u sjećanje. Drugi prelazak bi mogao biti ispod pet sati, jer dosta je u prvom prelasku bilo istraživanja i par puta mi je malo duže trebalo da riješim par puzzleova. Jedva čekam novu igru od No Code Studiosa, pa možda i spiritualni nastavak ove igre. Nadam se samo da će što više ljudi probati i odigrati ovu igru, koja ubija storytellingom te atmosferom.

    Call of Duty Infinite Warfare [95/100] - [12:00] - Znam da mnogi hejtaju igru, jer nosi COD naziv, a mnogi ne vole "svemirske" COD-ove, ali meni ova igra toliko prokleto paše, da ju definitivno smatram međunajboljim COD naslovima. Igra ima apsolutno sve da se po mojem ukusu nađe uz bok najboljim FPS-ovima. Odlična priča, atmosfera, karakteri koje susrećemo. Vjerojatno i najmesnatiji protagonist u serijalu čitavom. Sve mi je TOP NOTCH; Ethan je dakako jedna od najboljih nakupina pixela (s AI-em) u gamingu. Opet sam iznova imao osmijeh od uha do uha u svim onim scenama u kojima se pojavi. Jedina zamjerka koju sam osjetio u trećem prelasku, da fali jedna ili dve lokacije baš na zemlji, odnosno velikim gradovima. Gameplay je s tolikim arsenalom gadgeta tako prokleto zabavan. A prije svega najviše cijenim mogućnost biranja loadouta. Shvaćam da možda nekome nije pasala ova "space odiseja" s COD nazivom, al barem je bolja od onih Black Ops smeća u svakom faking segmentu (naravno da tu ne računa prvi Black Ops).

    A Way Out [60/100] - [06:10] - Iskreno, sve je za zaborav osim par zanimljivih trenutaka gdje igra malo bljesne i sveukupnog dojma oko priče. Osim toga igra je stvarno mogla biti pravi mali dragulj, no ovako ispada totalno osrednja indie igra s puno potencijala. Najviše sam potencijala vidio u onim potjerama i kada igra u jednom trenutku zabriljira u 2D-u koji je po meni totalno neiskorišten nažalost. Tehnički, gameplayom i vizualima igra je zapela u prošlom desetljeću, a ne ovome. Iako na početku priča izgleda naivno, kako ide prema kraju i kako se klupko odmotava, bijeg iz zatvora je samo kulisa iza koje se skriva puno drugačija premisa. Ako bih je morao ocjeniti za 5.5 sati od šest koje sam proveo u igri, bila bi nategnutih 5/10, no kraj igre bitno popravlja nekakav sveukupni dojam - jednom probat i više nikad.

    Tom Clancy's Ghost Recon: Breakpoint [50/100] - [48:10] - Već mi je open i closeb beta otvorila oči i dala upozorenje kako se ovoj igri ne piše dobro. Totalno promašena politika pa skoro oko cijelog projekta. U jednom trenutku sam mislio da igram nekakvu društvenu mrežu, a ne SP shooter iz trećeg lica. Zaista ne razumijem što se desilo u ideji i razvoju ove igre, jer čim su krenuli kenjati s nekom dozom realizma, uvidio sam da su dobrano polupali lončiće. Ovo je konceptualno promašena igra, sve one dobre stvari iz Wildlansa ovdje su trebali samo malo unaprijediti, a ne da iz igre naprave predosadnu i iritantno ponavljajuću kampanju. Antagonist mi čak i nije toliko loš, koliko je priča loše prezentirana, a ubija me to što oni ne izaberu onog glavnog lika iz promotivnih materijala, nego nam daju da biramo najgeneričnija govna koja možemo. Takedowni su odlični, napucavanje dobro, XP leveliranje i napredovanje kod oružja i opreme, dobri taktički gadgeti, oružja i modifikacije. No vozila su tragedija i to više niti jednoj igri ne praštam. Stvarno je kretenizam ne uložit malo truda oko voznog modela, pogotovo ako je to suštinja kretanja kroz velika područja.

    Star Wars Jedi Fallen Order [85/100] - [34:30] - Iako sam tek u 2019-oj godini prvi put počeo gledat Star Wars filmove i zaljubio se skroz u SW setting i tematiku, to je bio ključan potez kako bi što bolje razumio i prihvatio ulogu Fallen Ordera u ovom univerzumu. Cal Kestis naizgled je random lik, no totalno me svojom neupadljivošću i skromnošću kupio i postao zapravo jako drag, usprkos drugačijim očekivanjima, no ta očekivanja su definitivno vezana za taj moj fijasko oko spojlera. Kako pojedini likovi u gaming frašizama nisu potpuni bez svojih suputnika, ništa nije drugačije ni sa našim Calom. BD-1 je gaming pandan BB8-u, ultra simpatičan, koristan i prije svega ultra potreban, kako bi karakter našeg Cal Kestisa došao još više do izražaja. Uvodnih pola sata ili malo više su me oduševili, prejebeno otvaranje igre i usudio bih se reći jedno od najboljih. Istina, vuče igra u tom uvodu za rukav i utjecaj Uncharteda osjetio se, no atmosfera i izgled igre u tom početku je WOW. Nikako nemogu reć da me kraj razočarao ili ostavio loš okus, naprotiv - igra je dobila savršen kraj, ali da je samo malo duže trajao i da se još samo maaaaaalo izvuklo iz njega bila bi čak i ocjena više.

    Call of Duty: Modern Warfare 2 Campaign Remastered [80/100] - [06:25] - Nedavno sam odigrao MW2 u originalnom obliku i točno mi je falila podrška za gamepad, no vjerovao sam kako će sigurno napraviti remaster "dvojke" kako su napravili i remaster originalnog Modern Warfarea. Čak mi se čini da je potonji tehnički bolje uglancana i bolje izgleda od ove igre. Podrška za gamepad, micanje iritantnog (meni) crosshaira, dodane animacije i prekrasni facelifting igre su dovoljan razlog da se ovo MORA odigrati. Kada srede i "trojku" ići će sve u kolekciju. Iako izgleda puno bolje nego kada su originalne igre bile aktualne, još uvijek tehnikalije poput kolizije s suborcima i njihove kretnje izgledaju kao iz onog vremena. Dok reboot Modern Warfarea iz 2019 je tehnički next gen proizvod i tu se razlika u engine-u jako osjeti. Bilo je zaista užitak ponovno provest dva popodneva uz ovu kampanju koja mi nije bolja od jedinice, ali ima zaista dobrih misija koje u novom ruhu izgledaju prekrasno. Za nekog ko nije igrao spomenute legendearne igre, ove dvije kampanje spojit u maraton je zaista must play, pogotovo ako ste ljubitelj FPS-a.

    Top Spin 4 [90/100] - [80:05] - Igru sam igrao kada je bila aktualna i na PS3 i na Xbox 360 konzoli i proveo sam dosta sati u karijeri. Čak sam par puta posljednjih godina došao u napast da uzmem ponovno jednu od te dvije legendarne konzole kako bih odigrao ponovno igru uz još par naslova koji su ekskluzive za te konzole. A kada mi je the_prodigy spomenuo da se igra može emulirati na PC-u preko RPCS3 emulatorskog programa mojoj sreći nema kraja. Od tada ova igra i NBA 2K20 su najigranije kod mene. Odigravši karijeru moram priznat da sam došao dalje nego kada sam igre posjedovao na konzolama. A šta reć za emulaciju? 4K uz 60 FPS-a, prekasne palete boja, brzina izvođenja, ali i jedna mana mala, no ona se tiče čiste emulacije nikako igre. Naime povremeno kada bude close-up zoomiranje kamere na CPU igrača bude mu faca malo čudna, no mene nije previše smetalo, jer sam sretan što sam mogao igrat igru. Gameplayem nije ostarila ni sekunde. 2K čuda radi sa sportskim igrama i mi fanovi tenisa smo jako uskraćeni što je 2K sports prestao radit TOP SPIN naslov. U nekoj budućnosti bit ću sretan kao malo dijete ako najave peticu pod palicom 2K Sportsa. Do tada povremeno ću vraćat loptice s ovim emulatorom koji se izvađa čudesno. Osamdeset sati sam uložio u ovo predobro iskustvo.

    The Last of Us Part II [100/100] - [28:35] - Remek djelo nulte kategorije ni više ni manje. Igra je popeglana i ispolirana do maksimuma. Malo mi je surealno kako je igra u toliko segmenata TOP NOTCH i koliko je zapravo napredovala od genijalnog predhodnika. Odlična priča, level design, design borbe i napucavanja, lokacije, horor elementi, hrpetina vrhunskih scena i atmosferičnih djelova igre. Doživljaj kontrole A. oko koje nam se mjenja percepcija kako napredujemo kroz igru. Nemam baš previše više za dodat osim da se radi po meni o najboljem proizvodu njihovom uz Uncharted 4 koji mi je isto tako genijalan, no puno blaži i ne toliko mračni. Kao što sam rekao u ogromnoj recenziji; emocionalni rollercoaster. Lokalizacija hrvatskog je za čistu desetku. Jesam li spomenuo i da je igra audiovizualno savršenstvo i tehnički masterpiece na kraju vijeka PS4 konzole. Kapa do poda momcima i djevojkama iz Naughty Doga.

    Assassin's Creed Odyssey [80/100] - [104:05] - Da mi se igra nije raspala pod odlukom developera da nije bitno čiju stranu zauzmemo u ratu atenjana i spartana te da nema nikakvog utjecaja na bilo koji dio priče i da kod najinteresantnijeg djela igre nisam se razočarao pri finalnog otkrivanju tko stoji iza tajnog društva te način na koji se sve idešavalo, ova igra bi dobila od mene maksimalnu ocjenu. Šteta, jer atmosfera, ogromnoća igre, raznolikosti prekrasnih lokacija, razgranatost priča te hrpa dodatnog sadržaja su me stvarno oduševili. Likovi briljatni, njihove priče, antagonisti, ma baš sve upućuje na to da su na izradi ove igre radile tisuće sposobnih ljudi i da su stvorili master piece, no radi stvari koje sam na početku spomenuo ne mogu protiv toga.

    HITMAN™ [90/100] - [102:15] - Uvijek sam volio i s guštom igrao sve i jednu Hitman igru, no niti jedna mi dosada nije pružala ovakvu dozu satisfakcije prilikom igranja misija. Što je najbolje igra nije teža od prošlih igara, no puno je kompleksnija i stvarno uvijek imamo osjećaj da imamo apsolutnu slobodu za sve i svašta. Nema baš ograničavanje po pitanju ničega, osim naravno osnovnih Hitman pravila, gdje je STEALTH BITAN. Naravno da mrzitelji stealtha nemaju šta radit oko Hitman igre, no svi oni koji zagovaraju šunjalice, ovo je vrh vrhova što se toga tiče, poligon, playground za stealth fanatike. Sve u svemu, nakon 102 sata provedena uz ovu igru, dajem jednu jako čvrstu devetku uz opasku da je nastavak evoluirao u svim segmentima u kojima je predhodnik postavio standard. Hvala IO Interactive na prvoklasnom rebootu serijala.

    Mafia: Definitive Edition [100/100] - [12:05] - Uzela mi je nešto više od 12 sati, vratila u prošlost, ispunila srce radošću i iznjedrila suzu na oku krajem igre. Uvela nove djelove priče koja je sada osebujnija i posebnija. Kada igra u tebi probudi leptiriće u trbuhu, znaš da igraš jedno posebno remek djelo. Ne igra nije savršena, nije ni blizu nekih vrhunskih naslova koji baš i nemaju mane, no ova igra kao i njen original imaju jednu posebnu dušu. To je igra kakvih nema baš u današnje vrijeme i tako linearni naslovi su stvarno rijetkost te su u današnje vrijeme financijski gledano ne isplativi. No ovo je igra za našu dušu i nas fanove tih old school igara, gdje je nekakav COOP, multiplayer i mikrotransakcije nepoznat pojam. Hvala Hangar 13 što je ova igra dostojna originala.

    Doom [100/100] - [13:55] - Ima tih dana u mjesecu kad proklinjem vino i rakiju, nikad više lažem si mene ja, dosta je bijelih mišova, a tad sjetim se njenog jezika, mrkog pogleda i grubih pitanja. Volim te do pakla i nazad. Prva rečenica stih je legendarne pjesme Vatrogasaca i čekao sam trenutak da ju kvalitetno upotrijebim. A što se tiče Dooma? Pa volim ga jako zapravo. Toliko jako da mu ne mogu pronać neke mane zaista. Ove godine ispravio sam još jednu nepravdu, napokon sam priveo ovu igru kraju, točnije krenuo sam ispočetka, jer tada kada je bila aktualna zapeo sam na deset sati i više joj se nisam vratio. Na sreću nešto mi se p00calo i rekoh, joj pa tebe imam za proć. Doduše malo me i onaj RAGE2 nagnao da žudim za takvom vrstom zabave. antastično brzo napucavanje, sočno da sočnije ne može biti. Vrhunska oružja sa sekundarnim paljbama kao i alternativnim gadgetima za iste. Šarm Doom je i u tome, što priča postoji, ali je tu toliko da nam igra pokaže kako priča nije bitna. Kada shvatite koje je oružje najefikasnije protiv kojeg neprijatelja, borba i napucavanje postanu poezija u najboljem smislu te riječi. Level design, secreti, vertikalnost, glazba koja je apsolutni masterpiece, prekrasni vizuali i tehnički možda najbolja igra među FPS-ovima; jesam li što zaboravio?A ako je Doom umjetnost (a je), ja se osjećam kao Da Vinci igrajući ga.

    Star Wars: Sqadrons [70/100] - [13:00] - Nakon deset sati koliko nudi single player kampanja potrošio sam još tri sata u multiplayeru, no stvarno nisam kompetativan s drugima, pa mi je to više frustracija nego li zabava ili izazov. Kampanja je nemrem reć kratka, nego čak i pristojnog trajanja. Volio bih reć kratka i slatka, no nudi gotovo dvostruku trajnost od prosječnih COD SP igara. Samo ću reć da su osmice koje igra drži u prosjeku apsolutno zaslužene. Malo igri fali da bude baš hit, no da je ugodno iznenađenje - stvarno jest. Bilo je tu naravno potencijala za nešto više, no u nekim svojim gabaritima je igra skromna, dok je u nekoj letačkoj arkadi baš izrazito ukusna ako bih se mogao tako izraziti. Arkadnost gubi težinu na značenju te riječi čim se upustite u multiplayer, jer onda se vidi koliko je zapravo igra zabavna po pitanju mogućnosti, taktike i prostornog manevriranja s letenjem, kombinatorikom gadgeta, štitova, prebacivanja energije na u onom trenutku vama važnom elementu bilo da je riječ o brzini, štitu ili naoružanju. U VR-u ne sumnjam da je eyecandy, jer i bez VR-a igra vam dopušta da istražite vizualno svoju letjelicu u stilu VR-a. Dizajnerska odluka da ne hodate, nego navigirate bazom putem miša ili gamepada mi je pomalo tupava, no ovdje je stvarno bio fokus samo na letenju, pa bilo kakvu ostalu interakciju on foot - zaboravite.

    Call of Duty: WW2 [90/100] - [08:45] - "Nakon godina silovanja WWII settinga u FPS igrama prije deset godina tome došao je kraj i gotovo sve AAA igre bazirane na ratu otišle su moderni ili futuristički setting, dajući prostora ovom razdoblju rata da se izdigne iz pepela. Kako je ovih godina grafički prikaz u igrama postao sve fotorealističniji i kako igre sve bolje izgledaju u digitalnom obliku, ovo je bio odličan trenutak kojeg je COD franšiza iskoristila da poput feniksa uskrsne jedan od najinspirativnijih i najzanimljivijih razdoblja ratova u povijesti čovječanstva." Ta izjava više ne pije toliko vodu, budući da su je igre izašle u međuvremenu u vizualnom i tehničkom smislu nadišle, no i dalje izgleda poprilično impresivno taj stari, ali teško modificirani COD engine. Osim grafike i atmosfere, glavni pokazatelj da će ovo biti odlična AAA igra i priča su mi bili glumci, koje sam odmah prepoznao. Rijetko kada pamtim sporedne likove, odnosno njihova imena u igrama, pogotovo u FPS žanru; no ovim likovima sam odmah zapamtio imena čim sam prešao igru! Kemija među njima je savršena! Prijateljstvo, snažni odnosi među likovima, ljubav, snaga, sve je to vrlo emotivno i dobro odrađeno i prezentirano. Šteta radi onih wallhack gluposti koje smo mogli zatražiti od Pearsona uz ograničenja engine-a to su u biti jedine mane ove vrhunske igre.

    Star Wars: Battlefront II [75/100] - [10:35] - Kao ukupan proizvod Battlefront II je definitivno vrijedan igranja, no da je u svojoj SP komponenti imao neviđen potencijal, apsolutno jest. Priča Iden Versio je zanimljiva, dobro prezentirana, možda previše naglašena kao mučenički put, jer to zaista nije kada ju usporedimo s npr. onime što je prošao Anakin. Moj problem s igrom jest što SP je imala filer misije. Iako su mi fora bile one dvije misije s Lukeom i Leiom, zapravo su poprilična distrakcija od glavne priče. Cijenim što se može isključiti HUD, no bilo je trenutaka kada sam se bez istoga pogubio, što zbog nedostatka waypointa, što zbog toga što ne vidim što trebam stisnut, jer je naravno gumb za navigiranje kontrolerom nevidljiv. Nap00cavanje nije loše, makar je hit detekcija kriminalna. Vizualno je igra eye candy čisti i stvarno dobro izgleda, uz savršenu glazbenu SW podlogu, prava je šteta što cijela igra nije kao spomenute dobre stvari. Likovi su mi bili extra zanimljivi i jedni su od glavnih aduta igre. Posebno bih istaknuo Del Meeko kojeg je utjelovio T.J. Ramini, Gideon Hask kojem je dao glas i stas meni odlični Paul Blackthorne. Garrick Versio, otac od Iden je bio prejeben lik. Resurection je kompletirao cijelu sagu te nam dao popriličan cliffhanger po pitanju budućnosti Zay Versio. Ipak igra ima popriličan broj svijetlih trenutaka i odiše fenomenalnom SW atmosferom.

    Watch_Dogs [85/100] - [22:05] - Baš evo jučer prešao igru i dojmovi su mi slični tadašnjima kada je igra izašla. Na žalost debelo podcjenjena i nezasluženo pokopana igra od strane publike, recenzija i radi gluposti Ubisofta. Šest godina stara igra itekako se dobro drži. Grafički i tehnički izgleda sjajno, sa još impresivnijim gameplayom. Ono što mi maksimalno rula u igri jest tematika i kako su neke teme obrađene poput trgovanja ženama te koliko je netipično za Ubisoft mračna igra. Likovi su mi bili pun pogodak, dok je kod našeg glavnog protagoniste trebalo malo bolje razraditi njegovu pozadinsku priču kao i bolje prikazat taj odnos sa svojom nećakinjom. Nap00cavanje je odlično, hakiranje i stvaranje kaosa u stilu John Wicka još bolje. Igra ima toliko genijalnih misija da je stvarno šteta što netko možda nikad nije ovo zaigrao. Već sam i sam dosadan sebi s tim voznim modelom u ovoj igri, no ja ga ne mogu prožvakati, kao i kod Sleeping Dogsa jednostavno su ga usrali i kao jako važan elemenat takve open world igre apsolutno je neprihvatljivo da to tako ofrlje izvedu. Stvarno šteta, igra je komotno tada mogla biti 90+ kategorija.

    A Plague Tale: Innocence [90/100] - [11:55] - Sva sreća pa se igra otvori nakon početnih dva sata, koji su u biti tutorijal za sve ono što nas čeka. Kao što rekoh, nije me se nešto dojmila igra u startu, prije svega vizualno stvarno nisam mogao shvatiti te hvalospijeve, voice overi Amicie i Huga su mi djelovali nekako niskobudžetno i mlako, no nakon ta dva sata igra postane takva jebena igretina da zaboravite sve ono što sam rekao do sada o njoj. Kakvi likovi, kakva priča, kakva atmosfera. Nema tu puno prostora za neke alternativne puteve u gameplayu i level design po pitanju prolaza i koridora je poprilično ograničen. No upravo igrina lineranost je po meni najveći njen plus, jer situacije koje igra baca ispred nas su savršene. Igra ima dušu i doslovce te vuče da ju odigraš u jednom dahu. No ja ne mogu pojmiti još kako je dobro napisana sama priča i kako je ista savršeno prezentirana. Oduvijek me privlačio kult u igrama/filmova, a ovdje je baš to vrhunski razrađeno. Soundtrack je na razini najvećih filmskih blockbustera. Jedno prekrasno putovanje i prekrasna priča koja nerijetko stvara mučninu i nelagodu. A Plague Tale: Innocence je vrijedan svih hvalospijeva dragi moji...

    Unravel Two [90/100] - [04:35] - Strašno sam iskustvo imao s prvim Unravelom koji mi je nepovratno postao jedna od najdražih igara ikad odigranih. Ta emocija i storytelling bez ijedne izgovorene riječi su nešto posebno. Posebna je igra jako, a pošto je prvi Unravel podigrao nebeski standard, nadam se ipak da će se developer predomisliti i isporučit nam i treću igru. Ono što vidim da su mnoge recenzije promašile navodeći kako priče i nema te kako igra nije baš objasnila o čemu se tu radi, ja se samo nasmijem uz opasku da nisu ni shvatili igru. Igra je odlična metafora života, gdje na kraju igre uz creditse developer i ostavi poruku di se točno vidi ponata priče. Igra izgleda apsolutno prekrasno. Odličan dodatak igri su i challenge nivoi, koji nisu bili mislim u jedinici (neka me netko ispravi ako griješim). Meni je bilo bitno da me nastavak barem u pola dotakne kao što je to napravio original. Zasuzile su oči na kraju, pa je igra uspjela u onome što sam očekivao od nje. Još jedan masterpiece od prekrasnih ljudi u Coldwood Interactive-u. Malo prekratka doduše.

    Mirror's Edge: Catalyst [85/100] - [10:00] - Da nisam prošli mjesec uzeo EA PlayPRO, vjerojatno ne bih odigrao ovu igru još dugo dugo vremena, a možda je ne bih nikada ni zaigrao. Original sam odigrao dva puta te iako sam bio zadovoljan, uvijek mi je nešto falilo u toj igri, onaj touch da igra ne bude samo potencijal. Catalyst je sve ono što je original trebao biti. Oduševljen sam što su maknuli oružje iz ruku protagnostice i što smo ostali samo na tjelesnoj bliskoj borbi. Parkour je uz neke gadgete i skillove puno zabavniji, brži i atraktivniji. CIjela igra je eye-candy i uz open world te dosta side aktivnosti poprilično me iznenadila kvalitetom. Štoviše mislio sam po nekom svom sjećanju da je igra bila FAIL, no onda sam pročitao zapravo visoko pozitvne dojmove sa Steama, pa sam brže bolje krenuo u rebootanu avanturu s Faith. Priča te likovi i kako je sve to plasirano prezentacijom nisu ništa specijalno, no služe svrsi te je logično Faith i jedini konkretan lik koji je dobro okarakteriziran i kojeg ću se sjećati. Level design je umjetnost DICE-a i igra izgleda čudesno te se još bolje vrti. U globalu pohvalio bih superprecizne kontrole, no znale su me i onde koštat "života" i živaca. Gameplayom sam jako zadovoljan i igra kao cijeli paket je konkretna i kompletna te ću joj se zasigurno vratiti u budućnosti.

    Inside [80/100] - [04:10] - Playdeadov Inside naizgled je simpatična puzzle platformer avanturica, no zaista se radi o unikatnoj igri koja skriva malo više nego prosječna igra ovog žanra. Svidjela mi se jako originalna ideja igre kao i prezentacija, kako gameplaya, tako i priče. Developer je vjerujem dosta ostavio nama kako ćemo si interpretirati priču, no ove mrvice koje je ostavio da sami povežemo su poprilično dobar temelj na kojoj sam izgradio svoju teoriju, a ista se pokazala sličnom kao od popularnijih mišljenja na You Tubu. Bude sve na kraju malo creepy, morbidno do intrigantno. Bio sam jako sretan na kraju s ishodom igre i cijelokupan dojam mi je vrlo dobar nakon četiri sata u igri.

    SUPERHOT [70/100] - [02:30] - Ova igra je MORALA bit duža od tih dva, dva i pol sata! Jednostavno je pregenijalna da bi bila toliko jednostavno sklepana i ugurana u još i manje nego dva sata, ako ne poginete toliko puta koliko sam ja poginuo. Mislim da je neki speed run čak ispod 45 minuta po You Tubu ako se ne varam. Interakcija preko dopisivanja s developerom je genijalna i originalna. Svaki level prkosi vremenskoj dimenziji i pravi je gušt umirat i time si produljite zapravo igru. Svidjela mi se tak Matrix alike akcija i ako niste dovoljno strpljivi vrlo se lako umire. Metoda pokušaja/pogreške ovdje nije kažnjavajuća i frustrirajuća, nego upravo suprotno - zarazna. Ono što SUPERHOTU zamjeram, jest definitivno nedostatak varijacije. Uglavnom jako zanimljiva ideja, no prekratko i jednolično nažalost iako nudi jako puno za ta dva i pol sata.

    The Order: 1886 [85/100] - [08:40] - Igra je od kritike dočekana na nož čak i prije nego li je izašla. Promotivni gameplay nije sjeo široj masi te ju je kritika pokopala bez da ju je isprobala. Navodio se generičan i beživotan gameplay, no ovo što sam ja iskusio je sve samo ne generično i beživotno. Atmosfera uz glazbu je za čistu desetku. Igra mi definitivno briljira sa pričom i likovima. Prezentacija iste mi je baš wow. Odmah da kažem kako neopisivo želim nastavak ove igre na PS5 konzoli. Sir Galahad je fenomenalan lik i zbog ostalih likova i svega onog što cijenim u igri mi je izrazito čudno da je baš toliko loše prošla kod igrača, no srećom ima zaista puno ljudi za koje znam koji tvrde da im je igra jako dobra do odlična. Grafički developeru ne zamjeram letterboxd format iako bi igra masu lijepše izgledala u cijeloj 1080/4K rezoluciji. Fenomenalno izgleda dan danas igra. Ono što zaista cijenim kod igara je kretanje likova, a ono je ovdje baš onako kako treba biti; prirodno i u svakom trenutku realno. Igra ima svoj identitet i jako dobro napisanu priču, a čini mi se da je developer dosta toga ostavio za nastavak. Nije mi ovdje smetala ni količina animacija na uštrb gameplaya, jer igra izgleda vrhunski i animacija i gluma likova je vrh vrhova. Pa čak nisam imao problem ni s QTE koji se nerijetko pojavljuje u igri. S linearnošću je već druga priča, a mogu se složiti i s time da su Lycani premali dio ove igre. Jako ugodno iznenađenje mi je igra.

    Marvel's Spider-Man: GOTY [90/100] - [42:50] - Glavna kampanja je bila top notch, trajnost taman, ako izuzmem neke od tih ponavljajućih side misija jako sam zadovoljan. DLC počinje jako dobro, The Heist je odičan i Black Cat je ono najbolje od sva tri DLC-a. Hammerhead mi je bio solidan u zadnja dva DLC-a, dok mi je Silver Sable bila baš meh iako je na kraju ispala fora suradnja. Ono što mi je sva tri DLC-a srozalo je bila najiritantnija ikad - Screwball. Dugo u ijednoj igri nisam sreo toliko iritatno retardiranu likušu. Cijeli taj pristup followanju i lajkanju mi je bio za izrigat se. No i nju sam riješio na kraju. Baš mi je nekako uništila vrlo dobar DLC. U drugom Turf Wars čini mi se da jedino pada kiša u cijeloj igri i zato mi je uz The Heist najbolja stvar dodatnog sadržaja. Mogućnosti koje imamo u opcijama gadgeta, charge napada odjelom i količini SM odjela koje možemo baš u svakom trenutku promjenit i radi u svim animacijama mi je bila top notch, baš jebeni seller po meni. Oni takedowni baš izgledaju vrhunski. Da nema nekih spomenutih mana, išla bi maksimalna ocjena, ovako preko nekih stvari nisam želio preć, a i DLC koji bi se trebao odigrat je neiskorišten potencijal.

    ZADNJE PREĐENO: ---------------------------
    TRENUTNO SE IGRA: ---------------------------
    __________________________________________________
    2011. | 2012. | 2013. | 2014. | 2015. | 2016. | 2017. | 2018. |2019.

    U naslovu igre je link u kojem se nalazi konkretniji dojam od ovog sažetog.
    Last edited by Cole™; 05-11-2020, 16:23.

  • #2
    Pokemon Omega Ruby - [10/10] - [56:13] - OR/AS su vjerojatno najbolje Pokemon igre ikad napravljene, barem što se mene pita. Ruby, Saphire i Emerald mi nikad nisu bile među najdražim naslovima u serijalu, pretežno zbog balansa težine koji mi nije pasao. Beskonačne morske rute sa beskonačnim Tentacoolima i Magikarpima. Sada je to bolje izbalansirano i random encountera je manje. Uživao sam u svakom segmentu igre kao i u večini nadodanih mehanika tipa Dexnav i Super training. Sjećam se kako sam bio malo razočaran kada je igra najavljena što se radi o direktnom remakeu, htio sam novu priču sa novim protagonistom smještenu par godina nakon događaja RSE, nešto tipa Gold/Silver naspram Red/Blue. Iz tog razloga sam je i odgađao toliko godina. Ovo što sam dobio sjelo mi je puno bolje nego sam očekivao.

    Need for Speed: Carbon - [06/10] - [10:39] - Ima vjerojatno više od deset godina otkad sam ovo igrao prvi put, igra je nešto lošija nego se sjećam. Neću komentirati vozni model i prateću fiziku jer on je po mojem mišljenju onakav kakav treba biti u jednoj ovakvoj over-the-top igri inspiriranoj filmovima. Najlošija stvar ovdje mi je priča koje ima jako malo i ne vodi nikuda. Bossovi su užasna smeća od likova sa identičnim užasnim osobnostima, nula sportskog ponašanja. Izbor auta je tek ok, ne opraštam kaj su napravili sa BMW-om na početku igre. Razočarala me i autosculpt opcija koja mi je bila u sjećanju kao nešto specijalno sa beskonačnim mogučnostima, definirajuća značajka naslova. Grafički se igra dobro drži i danas, a postoje i modovi koji je čine ljepšom. Soundtrack je nepostojeći u odnosu na ranije naslove serijala tipa Underground 2 i Most Wanted iz kojih su mi hrpa pjesama još u glavi. Sad sam načeo osinje gnijezdo, želim nabrijavat aute i zov Undergrounda postaje sve glasniji.

    Killer is Dead - [xx/10] - [00:42] - Uvijek nasjednem na ovakve japanske igre jer u trailerima izgledaju bolesno i uvijek dobijem isti set problema sa svim tim igrama. Uvijek se radi o igri namjenjenoj za konzole koja je sa minimalnim trudom ispljunuta na PC. Očiti simptomi su fps zaključan na 30, čudne kontrole koje previše odstupaju od standarda bez nekog očitog razloga (pogotovo u izbornicima). Miš se ponaša kao analogni stick na kontroleru bez ikakvih opcija za poštelati. Likovi su svi toliko edgy i cool, a od dijaloga dobijem želju za počinit sepukku. Tome u prilog ide i piskutavi anime ženski voice acting prisutan čak i u engleskom dubu. Siguran sam da igra ima svoju publiku, ali nije za mene.

    Lust for Darkness - [06/10] - [03:12] - Lust je nekakva mješavina walking simulatora i survival horora erotske tematike. Priča je zanimljiva, ali i predvidljiva, uglavnom se sve odvilo kako sam slutio. Čak sam i mrvicu razočaran jer su u nekim segmentima mogli otići malo dalje, volio bih da su temu obradili sa nešto manje zadrške, pogotovo u prikazima nekih scena. Grafički nije impresivna, a fali joj i optimizacije. Na mjestima sam imao značajne padove FPS-a bez očitog razloga. Dosta je kratka, čak i sa malo detaljnijim istraživanjem, usudio bih se reći da me ostavila nezadovoljenoga. Istraživanje me iznenadilo, svaka ladica, ormar i vitrina se daju otvorit i predmeti u njima vrtit po rukama i pregledavat. Nastavak bi trebao izaći ove godine i izgleda da će nastaviti priču sa istim likovima što pozdravljam.

    Max Payne 3 - [08/10] - [08:31] - Trojku sam odigrao samo jednom nedugo nakon izlaska i potom je zaboravio poput ostatka civilizacije što je čudno s obzirom da se radi o jednoj od najboljih pucačina iz trećeg lica. Maxove kretnje su prekrasno animirane, točno se osjeti njegova masa kod promjene smjera kretanja i bacanja na pod. Napucavanje je užitak, komplementirano dobrom cover mehanikom i uz korištenje bullet timea omogućuje filmične akcijske scene. Metak u glavu ubija, amen. Daleko najbolja stvar u igri su odlično napisani Maxovi film-noir monolozi i komentari, svaka čast glumcu koji je posudio glas. A i ostatak Maxovog teksta je čisto zlato. Dobar primjer na samom kraju igre nakon završne borbe. Definitivno jedan od najdražih fiktivnih likova. Nekima će smetati ovolike cutscene i prekidi i u nekoj mjeri smetaju i meni, ali mi nisu umanjile užitak. Jasno je da su išli na nekakvo filmsko iskustvo i u nekoj mjeri i uspjeli. Mislim da je svijet spreman za slijedeći nastavak/reboot/spin-off, znam da ja jesam.

    Crosscode - [xx/10] - [05:54] - Na prvi pogled vrlo zanimljivo, ali ni nakon nekoliko sati igre nije me uspjela uvući. Izometrijski pogled mi nikako nije sjeo, perspektiva je zbunjujuća i često se dogodi da je platforma na koju skačem zapravo na višoj razini nego se čini. Također, nisam fan automatskog skakanja. Real-time borba mi nikad nije pasala u ovakvim igrama. Preferiram turn based borbu nalik na stare JRPG-ove. Pikselizirana grafika kao stil je fora, ali mi ovdje brzo umara oči, pikseli su preveliki za 1080p monitor. Vjerujem da bi najbolje izgledalo na ekranu mobitela. Da je ovo izašlo davno na Super Nintendu ili prvom Playstationu bilo bi ok, ali ovako nemogu probavit.

    Pokemon Sword - [06/10] - [30:40] - Sa prelaskom na Switch u Gamefreaku su konačno zagazili u PS2 eru. Šalu na stranu grafički skok u odnosu na 3DS je jasno vidljiv, ali unatoč ogromnom open world prostoru ne mogu se oteti dojmu da igre ima manje. S time ne mislim na nepotpun Pokedex. Za početak, stvarno mi je falio drugi ekran, a ne pomaže ni tromo prebacivanje na izbornike. Priče je malo, a negativac je loš. Dosta toga ostane nejasno nakon raspleta. Najbolja stvar u igri i cijelom serijalu je najnovija iteracija Gym Challengea. Cijelo natjecanje je predstavljeno nalik na nogometnu sezonu. Challengeri su poznati svima i cijela nacija ih prati i navija. Borbe sa Gym leaderima se odvijaju na ogromnim terenima sa mnogobrojnom publikom što stvara prekrasnu sliku sportskog natjecanja. Kad gym leader ostane na zadnjem pokemonu njihova muzička tema biva popračena sa navijačkim pjevanjem što dodatno pridonosi tom dojmu sportskog natjecanja. To je ujedno i najbrutalnija pjesma na cijelom soundtracku, ali i jedina koja mi je ostala u sjećanju, ostalo je meh. Najnoviji gimmick je Dynamaxing kao zamjena za mega-evoluciju i Z-moves. Koristi se pretežno u borbama na stadionima i osim doprinosa vizualnom spektaklu po meni nije ništa posebno. Ne volim kad nastavcima fale mehanike iz prošlih igara, a ovdje fali hrpa toga. I stvarno mi fali drugi ekran.

    Yu-Gi-Oh! GX – Spirit Caller - [10/10] - [93:45] - Bazirana je na istoj mehanici kao i stare Power of Chaos igre osim što umjesto jednog protivnika sada imamo cijeli otok raznih likova. Priča manje više prati onu iz animea što je ok, nema potrebe za izmišljanjem tople vode. Ionako je tu samo da stvori podlogu za dvoboje i poveže igru u smislenu cjelinu. Zapravo taj setting Duel Akademije je savršen za ovakvu igru. Manja zamjerka, nekad je nejasno i dosta kriptično što učiniti da se priča nastavi pošto ne postoji nikakav quest log ili slično. Grafika je užasna, sve je mutnjikavo i teško za gledati, imam osječaj da ću si pokvarit oči, ali pošto se radi o Nintendo DS-u ne mogu joj to zamjeriti. Navikao sam se s vremenom. Soundtrack je stvarno kvalitetan, paše uz ono što se događa i hrpa pjesama mi je ostala u glavi.



    TRENUTNO SE IGRA: ---------------------


    2011. | 2012. | 2013. | 2014. | 2015. | 2016. | 2017. | 2018. | 2019.
    Last edited by WEAPONX; 09-10-2020, 16:40.
    LISTA ODIGRANIH IGARA | Tell me is something eluding you, sunshine? Is this not what you expected to see?

    Comment


    • #3
      Svaka boja označava platformu na kojoj je igra igrana i završena. U popis ubacujem samo završene igre. PC, PS4,PS3, Nintendo Switch

      Death Stranding (85/100) - Inače veliki fan dobrih priča, zapleta i raspelta. Priča je strašno imerzivna, zanimljiva i može ju se s lakoćom "gutati". Mehanika igre je sama po sebi dosta jasna i repetitivna, no osobno sam jako uživao u sporoj izgradnji svega oko sebe. Igra (barem meni) za odigrati kada si umoran, bezvoljan, itd. Jednostavno se prepustiti svijetu, načuliti osijetila i polako, s oprezom hodati i diviti se tom stranom svijetu. Pomoći drugima gradeći i stvarajući zajedništvo. Kakav početak godine...


      Super Mario Odyssey (70/100) - Zgodna i zabavna avantura i 3d platformer. Priča je kao i inače u Mario svijetu - nema princeze, nađi ju. Ima zgodnih lvl dizajna od kojih mi se najviše svidio urbani dizajn, no neki lvl mi nisu uopće sjeli... Sve u svemu solidna igra i šeta bi ju bilo propustiti ukoliko ste vlasnik Switcha....

      ZADNJE ZAVRŠENO: Super Mario Odyssey
      TRENUTNO SE IGRA: FIFA 20, Asassin's creed: Odyssey, Metal Gear Solid HD collection, Dragon Quest XI S definitive edition
      Last edited by Hrv4tin4; 29-01-2020, 21:42.

      Comment


      • #4
        Fallout 4 (70/100) - PS4 - dojmovi o igri su podjeljeni no uglavnom pozitivni. S jedne strane igra ima vrhunsku atmosferu i odmah me uvukla u postapokaliptični svijet te sam svakim satom sve više želio biti dijelom takvog svijeta. S druge strane igra ima prilično loš i zaostao način kretanja i borbe što je dosta vidliivo kada sam se našao među puno protivnika, kao da je igra izašla prije 15, a ne prije 5 godina. Na kraju, mislim da se radi o solidnom naslovu s određenim manama koje bi u budućim naslovima svakako trebalo ispraviti.

        Don't Knock Twice (60/100) - PSVR - vrlo kratka no na momente vrlo dobra i zastrašujuća igra temeljena na istoimenom filmu. Zadaci i zagonetke u igri vrlo su jednostavni, neki prilično nezanimljivi i besmisleni no moram priznati da sam se u par momenata baš trznuo. Ukoliko igra bude na kakvom dobrom popustu vrijedi kao dobra zanimacija za jednu večer.

        Wipeout Omega Collection (85/100) - PS4/PSVR - započeo igru 2018.godine u VR-u i sada je kompletirao, odnosno završio kampanju za Wipeout 2048 / Fury / HD. Odlična igra koja pokazuje puni potencijal PSVR-a te svakako preporučam da se igra u VR-u. Najveći pomak vidi se u grafičkoj izvedbi igre, pogotovo verzija 2048 koja je izašla za PS Vitu. Ono što bih naveo kao manu je prilično jednostavan gameplay bez obzira što igra zahtjeva dosta vježbanja kako bi se pojedina staza dovela do savršenstva, pogotovo u 2048 verziji. Tko ima PSVR mislim da bi ovo trebao obavezno odigrati ili barem probati.

        Hidden Agenda (75/100) - PS4 - igra s vrlo zanimljivom pričom no nisam siguran koliko bi bila zanimljiva za igrati solo ili u dvoje. Uz dobru ekipu zagarantirana je vrhunska zabava za jedno popodne ili večer, čak i više od toga s obzirom na veći broj završetaka. S grafičke strane igra je solidna iako bi gluma mogla biti bolja s obzirom da je na likovima često vidljiv manjak emocija.

        The Elder Scrolls Online Tamriel Unlimited (90/100) - PS4 - remek djelo od igre s nekoliko sitnijih mana. Vjerujem da u ukupnom dojmu ulogu igra i subjektivnost jer kao ljubitelj Skyrima ovo nisam smio propustiti. Završio sam main quest scenario te prethodno i Morrowind ekspanziju. Igri sam se vratio nakon gotovo 2 i pol godine te mogu reći kako je igra vrlo živa, otkad sam zadnji puta igrao ubačeno je mnogo sadržaja te dvije velike ekspanzije - Summerset i Elsweyr. Vrhunski gameplay, odlična priča, dobro odrađen matchmaking za dungeone, solidna grafika za jedan MMORPG. Od mana bih eventualno naveo mrvicu zaostali sustav borbe no kad se čovjek navikne onda bude zanimljivo. Tko god voli MMORPG ima moju preporuku. S obzirom da su najavljeni Dark Heart of Skyrim i velika ekspanzija Greymoor (02.06.2020.), sad je pravo vrijeme za uskočiti u igru.

        Star Wars Pinball (80/100) - Switch - odličan fliper te jedan od rjetkih (jedini koji sam igrao), a da ima career mode. Career mode je napravljen na način da je potrebno ostvariti određen rezultat pod određenim uvjetima (time challenge 5min, udaljenost koju loptica može ukupno preći, ograničen broj udaraca palicom itd.). Također, karijeru čini i nekoliko mini igara koje su jednostavne no dosta dobro ukomponirane u igru. Igra ima 19 različitih tabli od kojih su neke odlične dok su mi neke bile skroz bezveze. Postoji i online podrška ta razne turnire. Radi se o vrlo kvalitetnom fliperu te je ZEN Studios ponovo odradio kvalitetan posao.

        Assassin's Creed Syndicate (60/100) - PS4 - kako riješavam backlog igara, došla je na red i ova igra. Radi se o jednom od zadnjih nastavaka iz AC serijala sa starom formulom, prije nego je Ubisoft napravio zaokret sa Originsom i dosta toga promijenio. S obzirom da sam u međuvremenu odigrao i Origins i Odyssey mogu reći kako se vidi velika razlika u kvaliteti igre, prvenstveno u gameplayju. Syndicate je po tom pitanju dosta simple, kretanje lika je dosta inertnije, misije su puno jednoličnije i raznolikost je puno manja nego u novijim nastavcima. S grafičke strane i soundtracka igra je vrlo dobra, pogotovo jer se radi o naslovu starom preko 4 godine. Koliko god igra bila dosta dobra, nakon Originsa i Odysseya vidi se da je iz nekog prošlog doba tako da je ocjena niža jer u ovom trenutku to više nije to. Tko je igrao igru kada je izašla vjerojatno bi joj dao bolju ocjenu.

        Fire Emblem: Three Houses (90/100) - Switch - s obzirom da je ovo prvi nastavak iz serijala koji sam igrao te prethodno nisam bio upoznat s istim moram priznati kako me igra ugodno iznenadila. Izuzetno kvalitetan i detaljan sustav napredovanja koji u nekim trenucima odaje dojam da je možda spor iako nije tako. Borbe su vrlo kvalitetno odrađene te sam kod nekih borbi doslovno trebao prespavati noć i razmisliti kako posložiti ekipu ne bih li borbu osvojio. Odlična koverzacija među likovima koja mi je na momente znala biti mrvicu zamorna no u nekim momentima značila je poptuni obrat priče. Sve u svemu, vrlo kvalitetna igra s ponekom sitnom manom. S moje strane svakako preporuka.

        Ni No Kuni II Revenant Kingdom (60/100) - PS4 - igrom sam više razočaran nego očaran. Storyline može proći, main questovi su OK no side questovi su živa dosada. Kada usporedim side questove s nekim drugim igrama baš sam razočaran tim dijelom igre no dio njih sam trebao završiti jer su uvjet da završiš igru. Ono što me na neki način privuklo, ali i odbilo je izgradnja kraljevstva. S jedne strane radi se o vrlo zanimljivom konceptu no s druge strane za gradnju je vezana hrpa nekakvih stvari koja uključuje i side questove tako da mi je izgradnja nakon nekog vremena postala dosadna. Grafika je solidna s obzirom da se radi o anime artu i spada u glavne prednosti igre. Ono što me najviše očaralo i što mislim daje najbolji dio igre je soundtrack. Igra ima jedan od najboljih soundtrackova koje sam ikad čuo u igrama kao i najbolju skladbu u igrama općenito (glazbena podloga u SPOILERHydropolisu).

        Call of Duty Modern Warfare campaign (85/100) - PS4 - dugo vremena nisam igrao jedan CoD nastavak, prebacio sam se na Battlefield no ovom nastavku sam odlučio dati šansu. Odigrao sam kampanju koja je kratka no ostavlja snažan dojam i mislim kako je kvalitetno odrađena. Gameplay vrlo dobar, grafička izvedba i efekti spektakularni, sve skupa kao jedan kvalitetan duži cjelovečernji film. S obzirom da je kampanja dosta kratka sviđa mi se raznolikost misija, od oružja, upravljanja dronovima, stealth-a itd. Moram još probati Warzone koji svi hvale no igru svakako preporučujem.

        Nubla (70/100) - PS4 - s obzirom da se radi o indie igri koju sa odigrao radi lagane platine iako me u opisu zaintrigirao sam sadržaj i na kraju sam ostao ugodno iznenađen. Igra je simple i sastoji se od rješavanja vrlo jednostavnih zagonetki i prikupljanja određenih predmeta čije poveznice u dosta navrata nisam mogao skužiti. No s druge strane, igra je dosta apstraktna (što je očito razlog ne pronalaženja određenih poveznica) sa vrlo simpatičnim artom i odličnim soundtrackom.

        Star Wars Jedi Fallen Order (60/100) - PS4 -mogu reći da sam igrom prilično razočaran. Ono što mi se nikako nije svidjelo je za početak svijet - Star Wars svijet doživljavam kao prilično živahan dok mi je ovdje svijet prilično jednoličan, monoton, rekao bih čak i anemičan, kao da puno toga nedostaje. Izbor protivnika je dosta mali i očekivao sam puno više. Što se tiče same borbe, ona tek kasnije postaje zanimljivija kad se otključaju određeni skillovi i upgradea lighsaber. U početku mi je snalaženje po mapama bilo koma, no kasnije sam se nekako naviknuo no kao veliki minus naveo bih nedostatak fast travela, barem na nekim mjestima. Ovako za pojedine stvari trebaš proći cijelu mapu da bi došao do nečega što mi se ne sviđa. Svakako bih pohvalio likove koji su mi interesantni te su me oduševile neke cut scene. S obzirom da se ova igra dosta uspoređuje s drugim igrama, a najviše sa Soulsborne serijalom, mogu reći da su mi igre iz Soulsborne serijala (mislim na borbu, način respawn-a na punktovima koji su prethodno označeni te način na koji dolaziš do izgubljenih xp-ova) miljama daleko ispred ove i Star Warsi su mi nekako blijed pokušaj kopije.

        Life is Strange (cijeli serijal) (75/100) - PS4 - cijeli serijal mi je sjeo i obje priče su mi dosta dobre (Before the Storm i Life is Strange - jedna priča, Life is Strange 2 - druga priča), rekao bih bolje nego sve priče u Telltaleovim igrama. Odabir odgovora u dijalozima imao je u nekim dijelovima igre stvarno dosta utjecaja te me na momente zanimalo što bi bilo da sam odabrao neku drugu opciju jer mi se činilo da će priča otići u drugom smjeru. Grafički aspekt igre je OK no mislim kako je u ovom segmentu ipak sve skupa moglo biti malo bolje odrađeno. Glazbena podloga je solidna, na momente stvarno vrhunska te ima nekoliko stvari koje bih poslušao i van igre. Tko voli igre za opuštanje gdje će više gledati i pratiti priču nego što će igrati, svakako preporuka.

        Nioh 2 (80/100) - PS4 - odlična igra koja, priznali to mi ili ne, dosta sliči svojem prethodniku. Stvari koje su ubacili u igru (kao npr. soul coreove) svakako su osvježenje za serijal i podižu borbu na novu razinu. Borba je brza i fludina no u dosta momenata zahtjeva ipak malo taktiziranja, koliko god vukla na button mashing. Izbor protvnika je veći nego u prethodnom nastavku (što mi je u prethodnom nastavku bila i jedna o većih zamjerki). S grafičke strane igra je dosta slična jedinici te smatram kako se radi na momente lijepoj no, generalno gledajući, grafički prosječnoj igri. Soundtrack je dobar i izvrsno prati igru te u niti jednom momentu ne dominira već služi kao dobra glazbena kulisa. Nioh 2 se pokazao kao dostojan nasljednik svog prethodnika te uz nekoliko mana ulazi u jednu najboljih igara akcijskog RPG žanra koje sam igrao.

        Pokemon Shield (80/100) - Switch - koliko ima sličnosti toliko ima i različitosti u odnosu na Pokemon Let's Go. Svakako je veliki plus puno veća količina Pokemona u odnosu na prethodni nastavak no gameplay i način borbe u suštini je ostao isti. Novitet su svako Dynamax napadi koji su atraktivni no u dosta trenutaka overpowered što zna ubiti čar borbe. Koliko god se činilo na momente da je igra linearna ipak pruža dosta mogućnosti istraživanja što će rezultirati popunjavanjem Pokedexa. Grafička izvedba je ok no ništa više od toga te smatram kako bi u tom segmentu već trebali biti vidljivi pomaci. Soundtrack dosta solidan. Svakako preporučujem igru ljubiteljima Pokemona (u koje i sam spadam), a za one koji to nisu mogu slobodno ocjenu spustiti za 10.

        The Last Of Us Part II (80/100) - PS4 - s obzirom na hype koji se digao oko igre, krenuo sam igrati igru s velikim očekivanjima i očekivanja su se u većoj mjeri ispunila. Atmosfera u igri je odlična te sam na momente zaboravio na vrijeme, realnost i sve ostalo koliko me uvukla u sebe i čekao sam što će biti dalje. Nakon nekog vremena, pogotovo pred sam kraj smatram kako su igru nepotrebno rastegnuli. Kad već navodim mane, osim što je igra rastegnuta naveo bih i priču pred sam kraj igre gdje mi se nije svidio završetak. Iako nisam veliki ljubitelj stealth igara, ovdje mi se stealth segment svidio iako nije nužno da se stvari rješavaju na taj način, odnosno taktika se u većini slučajeva ne treba bazirati na stealthu. S grafičke strane igra briljira, radi se definitivino o jednoj od najljepših PS4 igara. Glazbena kulisa je također izvrsna. S moje strane preporuka za odigrati igru.

        WRC 9 (70/100) - PS4 - inače sam obožavatelj rally igara no osuđen sam ih igrati na kontroleru jer nemam mjesta za volan tako da mi je prilagođenost kontroleru vrlo bitna. Na sreću, u ovoj igri to je dosta kvalitetno odrađeno te nisam ništa posebno namještao, a upravljivost je bila na vrhunskoj razini. Upravljanje autima odrađeno je vrlo kvalitetno te čak uz uključivanje raznih postavki pomoći ostaje dojam kako igrate kvalitetnu simulaciju te nema osjećaja arkadnosti. Grafički dio mogao je biti odrađen bolje te bih grafiku naveo kao najveću zamjerku. Igranje u 30 fps-a sa ponekad vrlo lošim distance teksturama nije nešto na što sam naviknut na PS4 Pro. Također, vožnja endurance stage-ova (stageovi po 20+ kilometara) vrlo često bude zamorna i teško je držati koncentraciju na visokoj razini što se zahtjeva u ovoj igri. Ono što mi se još nije svidjeo je težina, odnosno kako je ona implementirana. S obzirom da sam casual igrač, spustio sam težinu na nižu razinu te sam neke rallyje osvajajo s 2min prednosti u odnosu na druge dok sam neke, uz stvarno dobru vožnju, gubio. Ovdje se trebalo poraditi na ujednačenosti. Sve u svemu, radi se o vrlo solidnom naslovu za svakoga tko voli rally igre (i utrke općenito) no moram priznati kako mi je Dirt 2.0 ipak bio nešto bolji.

        Final Fantasy VII Remake (70/10) - PS4 - odmah da napomenem kako nisam igrao originalni FFVII te sam igrao ovu igru bez utjecaja nostalgije. Početak igre me baš uvukao u svijet i sviđao mi se taj neki slow pacing (rješavanje side questova, odnosi među likovima itd.). No nakon toga mi je igra postala čak i malo monotona. Ono što bih naveo kao jedan veliki plus i minus u isto vrijeme je borba - borba je odrađena vrhunski no toliko je intenzivna i puna efekata da u puno trenutaka nisam imao pojma gdje sam i s kim se borim od silnih efekata. Mislim da su to trebali ipak malo decentnije napraviti. Osim toga, s grafičke strane je dosta dobro odrađena i popeglana. Soundtrack klasično dobar i to je već nekakav standard u FF serijalu. Setting igre mi je onako, nije baš uvukao u svijet i ovdje mi je još uvije FFIX kralj i najbolji nastavak.
        Last edited by Picek; 09-10-2020, 12:57.

        Comment


        • #5
          Unravel (PS4)
          Vrlo dobar puzzle-platformer čije su glavne odlike simpatičan protagonist, izvrstan glazbeni i vizualni dojam te zanimljivo osmišljena gameplay mehanika. Same zagonetke za napredak kroz igru i nisu toliko teške budući da nema puno varijacija s obzirom što Yarny može učiniti, pa je šteta što ih nema malo više. Sami platformski elementi su umjereno zahtjevni izuzev nekoliko sekvenci gdje je bilo potrebno brzo ili precizno reagirati. Još jedan plus je što se priča odvija nekonvencionalno, odnosno bez ijednog dijaloga, već kroz foto-album, a sam dojam je u dobroj mjeri emotivan.
          9/10

          Defunct (PS4)
          Indie avanturistička igra o robotiću koji ispadne iz matičnog broda te se pokušava vratiti nazad. U kretanju kroz lokacije naglasak je na zadržavanju momentuma brzine a la Sonic, što je i najveća kvaliteta igre, no to je u biti i nepotrebno. Nema vremenskog ograničenja, pa se kroz lokacije može i normalno kretati, a po volji i istraživati iako nema nikakve motivacije za to. Lokacije su dizajnirane navrat-nanos, vizualno ponekad djeluje simpatično, no uglavnom tehnički zastarjelo, pa svijet djeluje praznjikavo i bez prave dubine. Zvučna podloga je također oskudna, a i kontrole nisu uvijek najpreciznije. Iako ima i nešto platformskih elemenata, nema puno varijacija u gameplayju, pa vrlo brzo dolazi do osjećaja nezanimljivosti. Dade se završiti za nekih 1-2 sata i vrlo brzo zaboraviti.
          4/10

          Puzzle Quest: Challenge of the Warlords (DS)
          Pravi mali dragulj izvorno objavljen za DS i PSP, a kasnije i na mnoge druge platforme (PC, PS2, PS3, Wii…), zanimljiva je mješavina RPG-a i logičkih igara kao Bejeweled. Fokus je na spajanju minimalno tri polja iste boje (crvena, plava, zelena i žuta) što je nadopunjeno RPG elementima – skupljanjem određene boje koja predstavlja manu mogu se koristiti dodatni potezi, tj. magija, a na isti način se može zarađivati novac, dodatni iskustveni bodovi (ljubičasta polja) te nanošenje štete protivniku (kosturska polja). Tu je i mogućnost kupovanja i kreiranja oružja i opreme, razvijanje skillova kao i učenje protivničkih napada, npc-ovi kao pomoć u borbi, dakle manje-više sve što jedan pošteni RPG treba imati. Pored glavnih misija tu je i pozamašan broj sporednih, a ukoliko ima potrebe za grindanjem i to je zanimljivo osmišljeno – iz glavnog izbornika izabere se opcija „instant action“ koja nudi isključivo borbe s protivnicima. Sama priča nije nešto neviđeno – kraljevstvu prijeti veliko zlo, a s tehničke strane grafika i nije nešto posebno – kreće se po mapi svijeta koja se proširuje kako se otkrivaju nove lokacije. Možda su neki elementi mogli biti jednostavniji, AI ponekad djeluje kao da je u nepoštenoj prednosti, no u konačnici gameplay je vrlo zarazan i to je, barem u ovom slučaju, ono najvažnije.
          8/10
          Last edited by DENSETSU; 08-03-2020, 21:56.

          Comment


          • #6
            Platforma: PC

            Vampyr (80/100)
            Kvalitetna priča koja na vjeran način prikazuje tadašnje vrijeme - 1918. godinu. Od odjeće, atmosfere, glasova, a i zanimljivih likova. London je dojmljivo dočaran. Pogođen je epidemijom i očaj vlada na svim stranama. Kao što naslov govori radi se o vampirima, o krvi, ugrizima i na tome počiva puno toga što donosi jedinstveno iskustvo. Odluke su od presudne važnosti i utječu na razvoj igre. Također je bitno paziti na resurse koje posjedujemo i pojačavati statistiku našeg lika. Sve me to guralo prema naprijed i tjeralo da istražujem, ali nažalost gameplay i borba nisu pretjerano dobro odrađeni i djeluje tromo. Kod 1 boss borbe sam ušao nepripremljen i zamalo odustao, ali sam srećom bio uporan i odigrao do kraja. Grafika je uredna, ali je mogla biti kvalitetnija.

            Battlefield V (80/100)
            Vizualno izgleda jako lijepo i realistično. Napucavanje je dobro izvedeno. Svidio mi se pristup sa war stories gdje se obrađuje tematika koja nije jako aktualna, a opet je zanimljiva i zabavna. Vide se raznolike lokacije, a i pristup u njima je dobar. Uspio sam se poistovjetiti sa ulogom. Nije mi se doduše svidjela reakcija neprijatelja i kako doslovno čekaju na poziciji. Volio bih da je war storiesa više ili da traju dulje. Multiplayer sam probao. Lako sam upao u par matcheva. Djeluje zabavno, brzo i sa dosta sadržaja i mogućnosti, ali me jednostavno nije privukao na duže staze.

            The Outer Worlds (85/100)
            Lako nas se primi u svoj bogati svijet. Lokacije, a i razni planeti su dojmljivo dočarani i prosto nas zovu da dođemo istraživati. Nadogradnja našeg lika i skupljanje resursa je odlično odrađeno. Inače mi companioni budu naporni, ali ovdje mi je većina njih bila super. Glavna priča je dobra i pruža osjećaj odlučivanja i da je sve u našim rukama. Ima raznih likova, a u određenim situacijama ima i doze humora. Ako ste tip igrača koji volite zavirit u skoro svaki kutak i odradit skoro svaki quest može doći do zamora jer ima questova "da moramo biti poštari". Dužina igre je taman dovoljna za jedan RPG naslov, premda vidim prostora za proširenjem nekim DLCom ako se ikad na to odluče. Gameplay i sama izvedba mi je išla kao podmazana, a tehničke poteškoće gotovo da nisam ni osjetio. Napucavanje je sasvim uredno odrađeno. Izazov nije prevelik, osim ako možda igrate na najvećoj težini, ali svejedno se nećete pretjerano oznojiti.

            A Plague Tale: Innocence (90/100)
            Inovativna igra koja nudi jedno drugačije iskustvo. Svidjelo mi se sve oko štakora i način na koji su prikazani. Priča je kvalitetna, neizvjesna i do kraja igre se ne može osjetiti zamor, a ni dosada. Gameplay je dobro odrađen, uz dozu skrivanja, upotrebe resursa i balansiranja opreme. S vremenom se može osjetiti nedostatak izazova jer je uglavnom bitan segment biti brz i pogoditi pravi trenutak. Svijet koji nas okružuje, događanja, tama, ma sve je to lijepo dočarano, ali falilo mi je više kontakta s drugim ljudima jer smatram da se emocija mogla podići na višu razinu. Također su unutar same igre trebali staviti mogućnost da se može više toga podešavati oko grafike. Privuklo me vrijeme događanja, voice acting, a i način na koji su nam prezentirani svi likovi koje susrećeno tijekom prelaska.

            Rage 2 (70/100)
            Zanimljivo dizajniran svijet koji je totalno lud, zabavan i otkačen. Napucavanje je najjači segment igre. Fino, mesnato i sočno. Veliko zadovoljstvo je rokat neprijatelje, napraviti headshost ili vidjeti da se počistila određena lokacija. Vožnja je također dosta dobra, te sam odradio popriličnu kilometražu. Priča! Priča je praktički nepostojeća. Tu je reda radi, ali je plitka i sastoji se od svega par misija dok se ostatak igre svodi na grindanje, da bi se određene misije moglo otključati. Nadogradnja samog sebe, oružja i vozila je lijepo odrađeno, ali nakon početnog zadovoljstva se shvati kolika je doza mašte falila da bude to kreativnije. Način čišćenja lokacija je isti. Igra je zapravo kratka kad se bolje pogleda, osobito dio koji je vezan za priču. Tehničke poteškoće nisam imao i ostaje šteta jer ostalo je puno neiskorištenog prostora.

            Metro 2033 Redux (90/100)
            Odlično dočaran razrušeni svijet koji je jako uvjerljiv. Atmosfera je fenomenalna. Osobito u solo dionicama nas mogu proći trnci gdje bauljamo mrakom. Priča je kvalitetna i na razini od početka do kraja uz dozu humora. Nisam osjetio zamor. Likovi koje susrećemo su zanimljivi i doprinose svojom pojavom, ali me zasmetalo što nas junak nije razgovorljiviji. Grafički igra izgleda lijepo. Gameplay je maštovit, a arsenal dostupnog oružja je sasvim dobar. Lokacije su mi se svidjela i definitivno nude drugačije iskustvo, ali sam osjetio da se ipak ne radi o novijem naslovu, tj. laganu tromost. Da sam koju godinu ranije odigrao bi moji dojmovi vjerujem bili bolji.

            Metro: Last Light Redux (90/100)
            Odličan nastavak koji je zadržao sve mehanike iz prijašnjeg nastavka i još poboljšao. Početak je dosta polagan i lagano me zabrinulo da neće tako kroz cijelu igru, ali itekako nije. Građenje atmosfere kako se ide dalje kroz igru je pun pogodak. Ne zatrpa nas sa svim odmah nego polako napredujemo. Priča je na vrhunskoj razini, a likovi su zanimljivi i zabavni. Vrijedi se zaustaviti na trenutak i promatrati sve oko nas. Lijepo dizajniran i dočaran svijet koji nije uljepšan nego je dosta realno prikazan. Obiluje malim sitnicama. Neprijatelji su raznovrsni i nude solidnu dozu izazova. Zvuk je također super, ali opet ostaje zamjerka što naš junak nije razgovorljiviji. Napucavanje je dobro izvedeno. Ne bi bilo loše da su neprijatelji malo kreativniji. Atmosfera dominira i skoro možete zamisliti da se zaista tamo nalazite.

            Metro Exodus (90/100)
            Super posloženo. Od napetog uvoda do svijeta koji nam je ponuđen za istraživanje. Priča je kvalitetna, a likovi su maštoviti i zanimljivi. Od naših suboraca, pa sve do neprijatelja koji doprinose. Mutantni su raznovrsni, zahtjevaju različitu prilagodbu i način sređivanja. I dalje me smeta što naš junak nije razgovorljiviji. Jako mi se svidjela sloboda koja nam je ponuđena, a ujedno nije bilo nagomilavanja aktivnosti nego omjer točan kako treba. Svijet je zaista prelijepo dizajniran uz veliku brigu za detalje. Način organiziranja naše opreme i nadograđivanje je odrađeno tako da se možemo vrlo lako opremiti i iskoristiti resurse koje imamo. Gameplay je dobar, nije pretjerano brz, ali je takav da dobijemo realan osjećaj i da možemo zamisliti skoro da smo mi tamo. Atmosfera je dobra, ali nakon polovice igre mi je čak u nekim trenucima bila lagano dosadnjikava za razliku od prijašnjih nastavaka. Kraj je ipak popravio dojam sa svojim dionicama.

            Blair Witch (70/100)
            Iako nisam baš ljubitelj filma je igra sasvim dobra. Zanimljiv je početak, a i priča je na dostojnoj razini. Neki segmenti oko priče su mogli biti drugačiji jer je dosta toga već viđeno. Atmosfera je odlična, osobito kad krene mrak, pa se trebamo snalaziti. Zvuk je fenomenalan i jako doprinosi osjećaju tjeskobe. Teško je barem jednom u igri ne osjetiti trnce. Pas je dobar kompanjon, vjeran pomagač i jako mi se svidjelo njegovo prisustvo u igri. Gameplay nam nudi dozu izazova uz ok zagonetke, ali bih volio da je bilo nešto drugačije i izazovnije. Odluke koje donosimo kroz igru utječu na kraj i to je svakako dobrodošao segment. Atmosfera se dodatno podiže kako se bližimo završetku, ali je previše toga nabacano i prešlo se malo mjeru. Osobito sa hodanjem i lutanjem. Igra nije duga, traje oko 5 sati , ali se to može povećati sa dodatnim prelaskom.

            Wolfenstein II: The New Colossus (90/100)
            Obiluje akcijom, kvalitetnom pričom i zabavnim napucavanjem. Ugodno sam ostao iznenađen pričom koja je bila uvjerljiva i zabavna uz dobru dozu humora. Uživao sam prateći sve cut scene. Grafički izgleda jako lijepo. Prikaz svijeta, likova i okruženja je oku ugodno. Doduše dizajn levela, osobito kad je na više razina može nakon dužeg igranja postati zamoran. Sva sreća tu je mapa, pa pripomogne da ne zalutamo. Nadogradnja oružja, a i nas samih je poprilično jednostavna, a lijepo izvedena. Svidila mi se mogućnost odabira pristupa kroz igru. Možemo više stealth, a možemo i navaliti, pa pucati na sve okolo nas, a i kombinirati oba pristupa. Od početka, pa do kraja igre nisam osjetio dosadu i uvijek se ima što za raditi bez praznog hoda.

            Gears of War: Ultimate Edition (80/100)
            Igra sa puno akcije koja nas rijetko ostavlja u dosadi jer nema tu bauljanja i pretjeranog istraživanja. Priča je ok, mogla je biti kvalitetnija, ali teško je od igre ovakvog tipa i očekivat vrhunsku priču. Bitna je taktika i ne zalijetat se nego nastojat koristiti zaklone, ali taj dio je odrađen na dobar način. Dostupna oružja su dostatna, a likovi s kojima boravimo su zabavni, te humora ne fali. Nisam zadovoljan s dozom ispomoći naših suboraca i u određenim trenucima sam poželio da sam radije sam. Vjerujem da je dojam bolji kad igramo co-op jer sam igru prešao solo. Zvuk i atmosfera su odlični, ali vjerujem da bi moj ukupni dojam ipak bio bolji da sam je odigrao nekad ranije.

            Gears of War 4 (80/100)
            Kontrolama i kretnjama sam ostao ugodno iznenađen. Fluidno, ugodno i baš pruža osjećaj zadovoljstva. Pomoć suboraca je kako spada i osjeti se da su tu pored nas. Svidio mi se dizajn neprijatelja i levela jer su raznovrsni. Izbor oružja je kvalitetan i skoro svako sam kako treba iskoristio. Priča je zadovoljavajuća. Falilo mi je nekakve dodatne razrađenosti jer kako sam dalje išao kroz kampanju mi je malo monotono postalo, a i ukupna atmosfera je mogla biti bolja. Multiplayer segment je dobar. Nije me specijalno privuklo, ali Horde mode mi je zapeo za oko. Lako sam upao i odigrao pokoji match, ali se nisam na duže staze želio zadržavati u multiplayeru.

            Gears 5 (85/100)
            Zabavna i napeta igra. Nastavlja se na četvrtku i sve izgleda dorađenije. Najviše sam se fokusirao na kampanju koja sasvim zadovoljavajuće traje. Svidjele su mi se prelijepo dizajnirane lokacije koje obilazimo. Leteći robot Jack je jako zgodan i koristan dodatak. Polu-otvoreni svijet mi nije najbolje legao i stvari koje imamo za obaviti mi nisu bile zanimljive, ali sam ih odradio jer uključuju korisne dodatke. Atmosfera koja se gradi kroz kampanju je dobra sve dok nakon otprilike polovice igre ne dođe do monotonije i gdje suptilnosti nestane. Točno se osjeti kad dođemo do dijela kad će krenuti navala neprijatelja. Humora ne fali, a i priča je sasvim ok iako nisam zadovoljan što nema prave konačne završnice. Ima također multiplayer modova koji produljuju zabavu. Probao sam ih par, vrlo brzo sam ušao u matcheve i sasvim se solidno zabavio. Napucavanje kroz cijelu igru je kvalitetno odrađeno i pruža veliki osjećaj zadovoljstva prilikom rješavanja neprijatelja.

            Ori and the Blind Forest: Definitive Edition (85/100)
            Vizualno prekrasno izgleda, a soundtrack je šlag na tortu. Mehanike su dobre i fluidne. Svijet je prelijep za istraživanje i prosto zove da zavirimo u svaki kutak mape. Bogata detaljima. Gameplay je izazovan, osobito ako ne pazimo na skupljanje resursa. Vještine su jako korisne i tek kad steknemo sve mogućnosti kreće maksimalno uživanje u svim čarima igre. Jako mi se svidjela kreativnost prilikom dizajna levela i na nekim mjestima sam se poprilično mučio dok nisam počeo vladati svim vještinama. Priča nije nešto novo i u čemu možemo specijalno uživati, ali riječ je o bajkovitom svijetu u koji je jako ugodno za uroniti.

            Ori and the Will of the Wisps (90/100)
            Još ljepša, zabavnija, dorađenija i izazovnija od prethodnika. Cijeli svijet izgleda bolje sa raznima paletama boja. Leveli su raznovrsni i zahtjevaju prilagodbu. Ima noviteta kao što su side questovi, spirit trialsi koji su praktički utrke s vremenom, a ima i interakcije s raznim likovima na koje naiđemo. Od nekih se mogu kupiti i nadograditi dodatne vještine. Gameplay je fluidan i brz. S obzirom da sam odigrao cca mjesec dana nakon izlaska sam naišao na poneke bugove i glitcheve. Jedan sam doživio prilikom boss bitke, te sam jedva prešao tu dionicu. Sve će to sigurno biti ispravljeno tijekom vremena. Autosave koji je uveden mi nije odgovarao. Bolje mi je bilo sejvanje putem orbova što se nalazilo u prijašnjoj igri. Priča je samo ok, emotivna, ali nije ništa neviđeno. Soundtrack je odlično pogođen i pruža relaksaciju.

            Forza Horizon 4 (90/100)
            Fenomenalna prezentacija bogatog sadržaja. Otvoreni svijet na raspolaganju lijepo izgleda. Slobodan je za istraživanje, a mijenja se prema godišnjim dobima što je zanimljiva značajka. Utrke su raznovrsne, a izbor vozila je ogroman. Mogućnosti koje se igraču pružaju su odlične, a multiplayer je također na razini. Na aukcijama se recimo može kupiti i prodati auto, a možemo i sami dodatno uređivati auto. Nema dobre glavne priče, ali su manje misije gdje radimo kao kaskader, pa top gear misije i još par drugih zgodan dodatak. Imaju i fora aktivnosti kao što su traženje skrivenih garaža, razbijanja ploča i slično. Nije mi odgovaralo što nisam stekao osjećaj uspjeha jer nas igra jako puno nagrađuje. U utrkama ne moramo uopće završiti na podiju da bi dobili nagradu. Vrijedi spomenuti i ugodne radio stanice, a gameplay je dobar i fluidan. Ukupno rezultira kvalitetnom dozom zabave.

            Unravel (90/100)
            Lijepa i simpatična igra koja osvaja svojom jednostavnošću. Predivno dizajniran svijet gdje je sve na svom mjestu. Kreativna je, prvenstveno u načinu kretanja i vidi se da je uloženo dosta osjećaja. Svidjelo mi se što naizgled ne govori mnogo, ali kad bolje pogledaš uočiš poruku koju šalje. Užitak je zastati i popratiti sve. Uz sve to pruža dovoljno izazova. U određenim situacijama treba razmisliti i uvidjeti što napraviti. Fizika i način igranja je odlično balansirano i u niti jednom trenutku nisam osjetio poteškoću. Iako mi je drago što nema sustava napredovanja bih možda volio za nijansu više opcija. Od početka do kraja drži fokus, a teško je suzdržati emocije.

            Unravel Two (80/100)
            Ponovno lijepo dizajniran svijet u kojem ne fali detalja. Našem klupku Yarnyju se pridružuje još jedan Yarny. Samim tim je više orijentirano za co-op. Meni u solo igranju je bilo ok, ali mi nije puno doprinijelo. Uočio sam par dodataka u kretanju, a i više opcija kao što je uređivanje Yarnyja, dodatni leveli, a i izazovi uz pređene levele. To produljuje vrijeme igranja. U odnosu na original mi je izgubljen veliki dio u emociji i cijeli pristup je ovdje ostavio slabiju poruku na mene. Falilo mi je osjećaja i da me ponovno bar malo dirne. Gameplay je brz, dinamičan, ima par jako zanimljivih raznovrsnih zagonetki, a i veći je fokus na kretanju i zabavi.

            Gone Home (70/100)
            Ima zanimljivu atmosferu. Svidjelo mi se što je sve u stilu 90ih jer se radnja tada događa. Prosto sam želio zaviriti u svaki kutak. Dosta je sitnica za pogledati i dotaknuti iako je sam gameplay prilično jednostavan. Svodi se na istraživanje, a to uključuje hodanje, pregledavanje predmeta, čitanje i slušanje. Bilo bi dobro da je bilo još mogućnosti i interakcije. Poželjno je sve popratiti i čitati da bi se što bolje uhvatila radnja. S vremenom me čitanje malo zamorilo. Kratko traje, ali sam ukupno bio zadovoljan s cijelom pričom.

            Inside (85/100)
            Platformer koji od početka do kraja ne govori mnogo. U ulozi smo dječaka koji bježi od nečega ili prema nečemu. Atmosfera je siva i tmurna, ali odlično dočarana kojoj jako doprinosi jezivi zvuk. U pozadini se odvijaju eksperimenti, vidi se kako se postupa s ljudima. Sve je uvrnuto i nejasno, ali fora dočarano. Gameplay je skladno izveden i zagonetke su zanimljive, ali u par situacijama sam se znao namučiti jer sam jedva uočavao što treba uhvatiti i potegnuti. Igra jako kratko traje, svega par sati, ali svojom neobičnom i fora izvedbom drži fokus.

            Dishonored 2 (95/100)
            Priča je sasvim ok iako me nije izula iz cipela i mogla je biti za nijansu bolje razrađena. No ono što osvaja je dizajn svijeta koji je bogat detaljima. Odlično i kreativno dizajniran. Gameplay je tekao glatko i nisam imao problema, a ujedno nudi mnogo opcija koje možemo koristiti. Raznovrstan pristup neprijateljima, a i samoj igri, te je na nama igračima koji ćemo put odabrati. U određenim situacijama zahtjeva da zastanemo i malo promozgamo. Samim tim je replay value ogroman i jako se isplati više puta preći igru jer možda postoji područje koje nismo istražili, a i odluke zbog kojih smo zažalili. Likovi na koje naiđemo su osebujni i dosta dobrinose atmosferi. Veliki je užitak kad na fora način riješimo neprijatelje i odradimo zadatak. Svidjelo mi se što se nije svelo na dosadu, nego se isplatilo zavirivat u razne kutkove, čitat razna pisma i poruke na koje sam naišao.

            Hellblade: Senua's Sacrifice (80/100)
            Prezentacija i pristup su odlično odrađeni. Cijeli psihološki dio je dobro prikazan, a puno doprinosi kvalitetan zvuk. U određenim situacijama je teško ostati ravnodušan jer baš pogađa u srž, osobito kad se svemu prepustimo. Priča je također dobra i isplati se popratiti. S borbom i tehničkim aspektom nisam bio sasvim zadovoljan. Borba je poprilično jednostavna i mogla je biti izazovnija, a s tehničke strane nisam osjetio da je igra išla glatko. Bilo je zanimljivih prizora, ali je moglo ipak za nijansu bolje izgledati. Svidjelo mi se kako je svijet prikazan i kreativnost koja je unesena. Nakon prelaska igre sam bio zadovoljan, ali mi je nešto ipak falilo da mogu reći to je to.

            F1 2019 (80/100)
            Vizualno izgleda lijepo i realno. Mnoštvo opcija za podešavanje težine je iznimno korisno. Osobito mi je sjelo jer nisam dugo vremena igrao F1 igre. F2 je zgodan dodatak, a i cijela prezentacija je uredno odrađena. Drago mi je da postoji solidna karijera koja je zanimljiva, ali smatram da je mogla ipak biti malo dorađenija. Nakon par trka, a osobito nakon par sezona se uoči da se sve svodi na više manje istu stvar. Multiplayer je solidan ali pod uvjetom da igramo sa poznanicima. U suprotnome ovisimo o lutriji na koga ćemo naletiti jer ima svega i svačega, a osobito igrača kojima fair vožnja nije bitna. Ima mjesta za napredak oko multiplayera i uz više opcija bi to izgledalo bolje. No, valja istaknuti da se oko samog bolida može dosta toga podešavati i pravi ljubitelji F1 bi trebali biti zadovoljni.

            Kao the Kangaroo: Round 2 (70/100)
            Simpatičan 3D platformer koji nema extra priču, ali odiše ugodnom atmosferom i pruža nostalgiju na vremena kad je većinu toga bilo jednostavnije, pa tako i igre. Osjeti se da se kombiniralo sa raznim drugim platformerima što nije loše, ali bih volio više inovativnosti. Doduše, bilo je ponekih fora stvari. Kontrole su ok i lako ih je pohvatati, ali kamera me je u par situacija malo zezala. Sama igra nije uopće teška, a i sasvim solidno vremenski traje.

            Mirror’s Edge (80/100)
            Nudi jedno drugačije iskustvo, svježinu i zanimljiv dizajn. Gameplay je odlično razrađen, te je parkour super. Kad se ovlada svim tehnikama bude jako fora. Također dan danas igra lijepo izgleda. Priča nije ništa posebno, ali ok je popratan sadržaj. Borba me razočarala i djeluje mi traljavo. Šteta što nam nije pruženo više slobode u kretanju i istraživanju. Iako ne traje dugo ima napetih dionica, a i pruža ugodnu dozu zabave.

            Mirror’s Edge Catalyst (65/100)
            Parkour segment je ponovno dobar uz odličan osjećaj dok trčimo i skačemo raznim dionicama. Čini mi se fluidnije uz par izmjena oko kontrola i par dodatnih spravica. Igra izgleda lijepo uz fora dizajniran svijet, ali otvoreniji svijet mi je djelovao isprazan. Priča je ponovno slaba, a borba čak slabija od prethodnika. Oružje se npr. više ne može koristiti. Dodatne aktivnosti koje su ubacili nisu pretjerano zanimljive, a dugo učitavanje nakon svake smrti je malo naporno.

            Life is Strange: Before the Storm (85/100)
            Priča je odlična unatoč tome što znamo konačan ishod iz prijašnje igre. Ne fali zapleta, emocije, humora, drame, a i zabave. Odluke su važne i imaju utjecaja na svijet oko nas. Sviđa mi se način na koji su likovi prikazani, te odnos među njima. Nisam osjetio da je grafika bolja u odnosu na prijašnju igru, a ni backtalk opcija mi nije baš nešto dobra. No, zato je soundtrack odličan i dobrinosi atmosferi u igri. Tematika mi je super, baš ostavlja dojam, a onima kojima se svidjela prijašnja igra ne bi trebali ni ovu igru propustiti, a vrijedi odigrati i DLC Farewell da se potpuno zaokruži priča.

            PAC-MAN Championship Edition DX+ (70/100)
            Zabavna igra na kraće staze. Dobar izbor mapa i njihovog izgleda, ugodan zvuk, a također imaju opcije za podešavanje težine. Kontrole su jednostavne, a gameplay zarazan. Svidjelo mi se što možemo uspoređivati ostvarena vremena sa drugim ljudima. Iako fora izgleda me nije privukla na duži rok, ali dobro dođe za razbibrigu.

            Call of Duty: WWII (75/100)
            Kampanja je zanimljiva i napeta s dozom filmskog osjećaja, a doprinijeli su i kvalitetno odglumljeni likovi. Linearna je, a ni ne traje dugo. Uz sve to ne fali zabave uz fora cut scene, ali svejedno mi nije ponudila ništa što već nismo vidjeli. Vizualno igra izgleda jako lijepo i realno, a kontrole su uredne. Multiplayer sam isprobao, ali me nije nikako privukao svojim sadržajem, a i smatram da je moglo i trebalo biti uloženo više kreativnosti.

            11-11 Memories Retold (80/100)
            Stilski je skroz drugačije od većine igara. Ulje na platnu je za vizualu je dobro pogođeno i odgovara tematici igre. Iako je u fokusu Prvi svjetski rat ovdje nema napucavanja, a gameplay mehanike su dosta jednostavne. Pratimo 2 priče, mladog fotografa, Kanađanina Harrya i Nijemca Kurta. Nalaze se na različitim stranama, ali teško se ne poistovjetiti sa obojicom. Svidjele su mi se razne lokacije, likovi, a i sama priča. Volio bih da je gameplay bio malo raznovrsniji, a da su odluke iako su rezultirale različitim posljedicama bile bolje razrađene. Svejedno mi je draga igra, a i prikazana je drugačija strana rata.

            The Shapeshifting Detective (75/100)
            FMV igra koja je zapravo interaktivni film gdje mi donosimo odluke. Samim tim nema atraktivnog gameplaya. Radnja je solidna. Mi smo detektiv i istražujemo ubojstvo, ali ono što čini igru zanimljivom jest da uskačemo u kožu više različitih likova, te ih kontroliramo. Također svaki put je ubojica random izabran, pa vrijedi vidjeti više različitih završetaka. Nakon nekog vremena postaje zamorno konstantno uskakati u druge likove. Dijalog isto tako može postati zamoran, osobito ako smo skoro sve već vidjeli i čuli. Gluma je ok, odluke su bitne, te nije lako skontati ubojicu ako se ne prati sve pozorno.

            DiRT 4 (80/100)
            Zabavna je i super balansira između arkade i simulacije. Nije teška, a dovoljno je izazovna jer ima mogućnosti oko podešavanja težine. Ugodan gameplay i lijep okoliš kroz koji prolazimo. Academy je dobar dodatak jer nas uči osnovama, a pored toga ima dostatan broj drugih atraktivnih natjecanja. Sve sam probao i odigrao, ali glavni fokus mi je bio na rallyu za koji sam nakon dužeg igranja uočio da se staze malo recikliraju. Ista stvar je i za Historic Rally. Bilo bi bolje da ima više raznovrsnijih lokacija jer iako imaju staze na zemlji, snijegu i drugih, fali malo raznolikosti. Ipak, vrijedi sve odigrati jer nudi ugodnu i dugotrajnu dozu zabave.

            The Testament of Sherlock Holmes (75/100)
            Atmosfera je odlično prikazana. Tmurne scene, mučna ubojstva, pa zatim razni ljudi na koje se nabasa. Nažalost kontrole odnosno kretnje su dosta trome, a i lip sync je loš odrađen, a ovo utječe na dojam tijekom igranja. Tijekom igre se može upravljati sa Sherlockom, Watsonom i tijekom jednog trenutka čak i sa psom. Igra izgleda lijepo s obzirom na vrijeme izlaska. Priča je zanimljiva i vrijedi istraživati, a zagonetke su izazovne i kreativne. Istraživanje, prikupljanje dokaza i donošenje zaključaka je fora i pruža ugodan osjećaj kad se nešto otkrije.

            GRIP: Combat Racing (60/100)
            Izgleda fora, a nudi ludu dozu vožnje. Staze su raznovrsne uz dobar osjećaj brzine. Pri većim težinama se osjeti da je upravljanje vozilom trebalo bit bolje odrađeno. Vozilo je osjetljivo i pri svakom udarcu od zid, prepreku ili u sudaru sa drugim vozilom zna odletit nekontrolirano. To je nezahvalno jer AI protivnici na najvećim težinama voze gotovo savršeno. Ok izbor vozila, ali su mogućnosti oko njihovog uređivanja male. Mogu se svega gume i neki različiti uzorci izmijeniti. I oružja su mogla biti maštovitije odrađena. Kampanja nudi dosta izazova, ali je totalno nezanimljiva. Pored raznih vrsta trka ima još solidnih sadržaja tipa deathmatch, carkour i multiplayer.

            Call of Juarez (70/100)
            Nema puno igara na Divljem zapadu. Ovu se isplati odigrati, ali sam trebao to napraviti mnogo ranije. Izgleda lijepo i za današnje pojmove, ali se nažalost osjeti tromost u kretnjama, a to je još izraženije kod stealtha koji valjda ni pri izlasku nije bio dobar, a pogotovo ne sad dosta godina kasnije. Atmosfera u igri je fora, zabavna, a tmurna. Napucavanje je sasvim ok odrađeno. Pratimo priču 2 lika, indijanca Billya i kauboja Reverand Raya. Tijekom igre smo malo kauboj, a malo indijanac. Solidna je priča, a i svidjeli su mi se likovi. Imaju još aktivnosti kao je jahanje, a i dueli koje imamo kad upravljamo sa Rayom.

            Call of Juarez: Bound in Blood (80/100)
            Nastavak tj. prequel prve Call of Juarez igre. Radnja se vrti oko braće McCall. Zabavna priča, čak malo emotivna, a dojam više je ako smo odigrali prvu igru. Svijet je zaista krasno predočen i baš se osjeti duh Divljeg zapada. Napucavanje je kvalitetno odrađeno, a svidjelo mi se što se može kupovati oružje/metke i što se ima par dodatnih zadataka kao wanted posteri i slično. Vrijedi spomenuti i dobar voice acting, a cijela igra pruža ugodnu dozu zabave. Nažalost ne traje predugo. Kod misija možemo često izabrati da li želimo igrati sa Rayom i Thomasom, te samim tim odraditi još jedan prelazak igre, ali svejedno ne bi škodilo da traje duže i da je bilo više sadržaja.

            Call of Juarez Gunslinger (70/100)
            S novim junakom Silasom Greavesom prolazimo kroz njegovu zabavnu priču koja se više bazirala na humor za razliku od prijašnjih igara. Susrećemo se sa facama kao što su Billy the Kid, Jesse James i drugi. Nije mi se svidjela cell shaded grafika, ali ni inače je baš ne volim. Ukupno imaju 3 moda - story, arcade i duels. U arcade je cilj ostvarivanje comboa i što veći rezultati, a duelima samo ime govori. Nema multiplayera, a i falilo mi je više mogućnosti tipa jahanje konja, izvršavanje nekih dodatnih zadataka i za nijansu više slobode. Kampanja je dosta kratka, ali ima New Game Plus s kojim se isplati prijeći ponovno. Igra od samog izlaska ima povoljnu cijenu, pa samim tim nudi ok količinu sadržaja.

            The Suicide of Rachel Foster (70/100)
            Upravljamo sa djevojkom Nicole koja se vraća u obiteljski hotel i polako se počne odmotavati klupko obiteljske prošlosti ispunjeno tajanstvenošću uz mali dašak horora. Uvjerljiv zvuk, a i fora dočarana atmosfera. Vidjela se prisutnost referenci iz filma Isijavanje, ponajviše radi hotela Timberline Lodge gdje se događa radnja, a može se i uočiti sličnost s drugim simulatorima hodanja. Svidjelo mi se hodanje okolo, istraživanje, a i priča je ok, ali nije sasvim iskorišten potencijal. Gameplay nije donio svježinu i nešto čime bi se isticao od drugih igara, a moglo je sve biti povezanije i bolje razjašnjeno. Kratko traje igra, ali ugodna je za jednom odigrati.

            The Silent Age (80/100)
            Zanimljiva point & click igra, jednostavnog gameplaya, ali vizualno i atmosferom jako fora dočarano. Radi se o običnom domaru koji spletom okolnosti dobije šansu putovati iz sadašnjosti - 1972. godine u apokaliptičnu budućnost - 2012. godinu. Svidio mi se način na koji se može putovati u budućnost i vraćati nazad. Priča je sasvim dobra, a zagonetke su ok, nisu baš teške. Čudno će zvučati, ali morao sam isključiti gamepad da bi igru mogao pokrenuti, ali druge tehničke probleme nisam imao. Igra traje kratko, a u tom periodu drži naš fokus od početka do kraja.

            ODIGRANO: ---> 2018. | 2019. - part 1 ; 2019. - part 2 |
            Last edited by Raskoljnikov; 21-11-2020, 09:08.

            Comment


            • #7
              Platforma: PC

              - godina: 2020


              Mad Max - odlična open world igra. Dobra priča, atmosfera, nadograđivanje auta. Lošije teksture i jednoličnost. (8/10)

              LEGO Ninjago Movie Videogame - odličan sustav comboa i animacije. Loše sporedne scene, kratka i već viđena priča, napravljeno bez puno truda. Ova LEGO igra se komotno može zaobići. (5/10)

              Beat Cop - smiješna point and click avantura. U ulozi smo policajca u univerzumu Policijske Akademije. Odlični likovi, art i priča. (8/10)

              Full Throttle Remastered - remasterizirana point and click avantura. Odlični likovi, art, priča i pokoja dobra fora. Soundtrack perfektan. (10/10)

              Grim Fandango Remastered - zabavna priča koja se osvrće na ljudsku pohlepu i korupciju. Iako nije glazba za moj ukus, svidjela mi se. (9/10)

              LEGO DC Super-Villains - kvalitetna LEGO igra sa odličnim soundtrackom i pričom, ali jako ograničenom mapom. Mora se odigrati ako volite LEGO Batman serijal. (8/10)

              LEGO MARVEL Super Heroes - još jedna kvalitetna LEGO igra. Humor su pogodili, mapa je velika, iznadprosječni soundtrack i dobra priča. (9/10)

              Spec Ops: The Line - Third person shooter igra sa vrhunskim soundtrackom, pričom, atmosferom i likovima. (8/10)

              The Walking Dead - što reći osim da je legendarna Telltale Games igra. (9/10)

              Batman - The Telltale Series - bila bi savršena Telltale igra da nije pretjerala sa dramom. (7/10)
              Last edited by GitaristRoko; 29-11-2020, 14:34.

              Comment

              Working...
              X